Glumačka škola

U glumačku školu OTB-a možete se upisati svakim danom od 16-18 sati.
Broj telefona: 01/6170-423
Adresa: Bednjanska 13, Zagreb

Off Theater Bagatella osnovali su 1978. glumica i pjesnikinja Slavica Maras i njen suprug, redatelj Marko Mikulandra. Svakako najznačajniji Bagatellin projekt je „mala kazališna i filmska akademija”, kako ovu Glumačku školu od milja zovu njeni polaznici. Na njenim su daskama glumu učile mnoge današnje zvijezde domaćih filmova, sapunica i TV- reklama. Poznati radijski voditelj Krunoslav Belko učio je glumu u Bagatelli, kao i Jelena Veljača (danas Popović Volarić), Ozren Grabarić, Hana Hegedušić, Kristijan Potočki, Anita Matić… Poduku iz kazališne glume u Off Theatru Bagaltella prošle su i neke estradne zvijezde poput Emilije Kokić, Nine Badrić, Nives Drpić, Zdenke Kovačićek

Glumačku su školu do sada vodili poznati dramski umjetnici – Marija Kohn, Branka Cvitković, Žarko Potočnjak, Vid Balog, Goran Grgić, Ivica Pucar, a tijekom godina polaznike filmskog studija (gluma pred kamerom) podučavala su velika redateljska imena hrvatskog filma – Krsto Papić, Veljko Bulajić, Petar Krelja, Rajko Grlić, Mladen Juran, Branko Ivanda, Eduard Galić, Goran Rušinović, Kristijan Milić, Lukas Nola,  Snježana Tribuson, Neven Hitrec, Vlatka Vorkapić, Ljubo Lasić, Jakov Sedlar, Branko Ištvančić, Danijel Kušan, Dalibor Matanić, Vinko Brešan, Žiro Radić, Davor Žmegać, Zoran Margetić, Zrinko Ogresta, Željko Senećić, Vlado Tadej, Ivan Salaj, Zoran Budak, Ivan Žaja.

Mnogi od polaznika škole preko Casting kluba OTB-a dobili su značajne uloge na filmu i televiziji. Tako npr. Ozren Dometar, Zvonimir Hrabar, Mareta Grginović i Kristina Kegljev, igraju četiri glavne uloge u zadnjem dugometražnom filmu Željka Senečića “Pušiona”. Film je ujedno hommage kazalištu Bagatella, čije se ime i zdanje provlače kroz cijelu radnju filma.

O GLUMI, REŽIJI, KAZALIŠNIM TEORIJAMA I MEMORIRANJU TEKSTA!

“Nedarovit je onaj umjetnik, čija se darovitost ne poklapa s ukusom većine!

Tekst: Marko Mikulandra

Poneki polaznici (početnici) poduke iz glume u Off Theatru Bagatella često pitaju po kojoj se teoriji predaje gluma u Bagatelli? Pa evo ovako…

To je kao kada bi učenik prvog razreda pučke škole pitao učiteljicu kad ćemo vaditi korijen iz ne znam već kojega broja! To je ponukalo autora ovog kratkog eseja da razjasni i objasni budućim polaznicima poduke iz glume kad je vrijeme za teorije i je li uopće vrijeme opterećivati se nekom od teorija koja nikad nikoga ne će napraviti velikim glumce a još manje zapaliti u njemu iskru darovitosti koju dotični nema! To je nažalost samo jedan od nedostataka brojnih teorija o kazalaštu glumi i režiji! Moglo bi se reći da je sve počelo sa Stanislavskim, a nastavilo se sve do danas s lezbijkama i feminiskinjama koje imaju svoje vlastito viđenje glume i kazališta!

Čitajući ovaj kratki osvrt o kazalištu i kazališnim teorijama režiji i memoriranju teksta, tekstovi pod navodnicima nisu autorovi već samo oni koji nemaju navodnike!

Da ne bismo dužili evo nekoliko riječi o teorijama i njihovom učinku na glumca i njegov glumački razvoj!

Čitajte tako da vam se ne dogodi da ne vidite drveće od šume!

„U tridesetim godinama, koje su stožerne za modernu teoriju drame, pojavili su se i glavni teorijski radovi trojice najutjecajnijih teoretičara prošlog stoljeća – Brechta, Artauda i Stanislavskog.

Nijedan pisac u dvadesetom vijeku nije, ni kao dramatičar ni kao teoretičar, utjecao na kazalište tako jako kao Bertolt Brecht (1898. – 1956.) Po Brechtovom novom shvaćanju kazališta, treba biti kazalište koje ne će naglašavati sličnost nego neobičnost i čudesnost! Te su se misli poćele kristalizirati negdje oko 1926. kada se mnogima učinilo da je njemačko kazalište zapravo na samrti! Ekspresionizam je nedvojbeno završio svoje; stari se klasicistički duh nije mogao obnoviti; film, radio i šport odvlačili su sve veći i veći dio publike. Brecht je počeo raditi na onome što je nazvao „epishes Drama“. Brecht kaže da se njegovo „epsko kazalište“ obraća razumu a ne empatiji jer „ osjećaji su osobni i ograničeni. U to je doba među Brechtovim pojmovima o novoj drami bio i taj da glumac glumi iz sjećanja! Brecht također smatra i zahtjeva da se novo epsko kazalište promatra i kao političko! Dopuštena je samo ona umjetnost koja služi mehanizmu vlasti u postojećem društvu, a potiskuje sve što prijeti promjenama.“

Postoji čitav niz teorija koje bi trebale pomoći glumcu pri svladavanju njegove uloge! Stanislavski, Artaud, Stela Adler, Lee Strasberg i mnogi drugi pokušavali su riješiti taj problem svaki na svoj način i s različitim uspjesima! Treba reći da su svi imali i svoje pristalice i svoje kritičare! Možda najbolji primjer oprečnog gledanja na brojne teorije o kazalištu razvidan je posebno kod Stanislavskog čije je razmišljanje o glumi i glumačkom pozivu ostavilo najveći trag!: Stanislavski kaže „Glumac mora raditi na „pozorničkoj vjeri“ s kojom se „spram okolnosti zamišljenih u drami uspostavlja odnos jednako ozbiljan kao da one zaista postoje“. „Da postigne taj odnos, glumac mora polaziti od samoga sebe; sve što radi mora biti neraskidivo vezano s njim – s njegovim živcima, njegovom krvi, njegovim mislima. Bitno je da na pozornici živi vaš vlastiti značaj, a ne pretpostavljeni značaj dramskog lika! Morate djelovati iz sebe, a ne iz izmišljene pojave! Tek kad nadiđe vjerovanje i zaista počne živjeti ulogu, glumac će izbjeći sve konvencionalnosti i klišeje.“

„Dok se Stella Adler iste godine (r. 1902.), studirajući kod Stanislavskog u Parizu, vraća sa suprotnom predodžbom o ruskom sistemu, takvom gdje se mnogo manje naglašava osobno iskustvo a mnogo više mašta i proučavanje teksta.“

„Lee Strasberg se najjače usprotivio takvom novom tumačenju Stelle Adler, a dugo iščekivano objavljivanje knjige An Actor Prepers 1936. potvrdilo je, izgleda, Strasbergovo stajalište, pogotovo stoga što Stanislavski do smrti nije uspio dogotoviti druge zamišljene sveske.“

„U knjizi An Actor Prepares (Rad glumca na sebi u stvaralačkom procesu proživljavanja): dok glumac raščlanjuje dramu na manje, čvrste dijelove, od kojih mu svaki postavlja svoju zadaću, nikad ne smije izgubiti iz vida onaj konačni cilj kojemu je sve podređeno. Čvrsto povezani, manji će dijelovi zacrtati „liniju osnovne radnje“, koja će objediniti svekoliki glumčev rad i podrediti ga glavnom zadatku. Ta tri pojma – unutrašnje shvaćanje, glavni zadatak i linija osnovne radnje – za Stanislavskog su najvažniji segmenti glumačkoga stvaralačkog procesa.“

„Stella Adler je 1935. u Parizu nedvojbeno naslutila to novo usmjerenje, ali gotovo cijelom jednom naraštaju nije bio dostupan nikakav drugi dokument o razmišljanjima Stanislavskog osim knjige An Actor Prepares pa je Strasbergovo psihološki obojeno tumačenje prevladalo i postalo temelj za američku „Metodu“, koja je tada općenito prihvaćena kao vjerna reprodukcija Stanislavskijeva pristupa.

„Glumačka se umjetnost razvijala postupno, kaže Strasberg, kako su glumci učili govoriti, a ne više deklamirati, uzajamno reagirati jedni na druge, stvarati dojam zbiljske osobe i najzad uklopiti se u cjeloviti svijet drame.Veliki uspjeh moderne teorije glume bio je u tome što je „bilo kakav sistem koji podrobno propisuje glumcu što treba raditi u svakoj danoj situaciji“ odbacila u korist „metode s pomoću koje će ostvariti njemu samome primjerene rezultate“ Cilj je te metode omogućiti glumcu da se koristi svojim vlastitim snagama tako da bude duševno, tjelesno i emocionalno sposoban ispuniti svaku zadaću! Samo na taj način može svakoj autorovoj riječi podariti punu vjerodostojnost.“

A evo kako TOM CRUISE filmska zvijezda, komentira glumu građenu na teoriji iskustva Stanislavskog, ergo i Lee Srtasberga, iako su njegove starije kolege pokupile hrpu OSKARA zahvaljujući upravo Lee Strasbergovoj „Metodi“!

TOM CRUISE: „Ako u glumu unesete previše osobnog iskustva, odjednom ćete se naći zarobljeni u vlastitoj autobiografiji, bez mogućnosti kreativnog poigravanja likom“!

I da zaključimo! Iako je bilo mnoštvo pokušaja da se gluma objasni na jedan znanstveni način, a tu je Aristotel sa svojom Poetikom bio među prvima da bi ga cijeli zapadni svijet slijedio sve do danas kad i lezbijke i feminiskinje pokušavaju definirati mjesto žene u suvremenoj drami! (Elin Diamond). „Zbilja“ koju kazalište oponaša, zbilja je te falogocentrične kulture, sa ženom kao ušutkanom žrtvom i objektom. Hélene Cixousova kaže: „ Svagda je nužno da žena umre e da bi igra počela.“

Iz ovog kratkog prikaza teorija glume upada u oči njihova brojnost i nesavršenost, kao i njihova ograničenost korištenja. Glumac može ali i ne mora posegnuti za jednom od brojnih teorija ili se jednostavno osloniti na svoj talent i glumački instinkt i time slijediti svoju vlastitu teoriju!

Gluma, taj čudesan dar koji pojedinci imaju u sebi, bila bi vječna šteta i grejhota taj DAR nekim pseudoznanstvenim teorijama zatrti i obezvrijediti, uništiti njegovu spontanost i izražajnost! Na kraju gluma je samo gluma, dar Božji, a ne atomska fizika!

Relativnost i ograničenu korisnost gore spomenutih teorija najbolje ilustrira sljedeća anegdota sa snimanja filma MARATONAC redatelja J. Schlesingera u kojem su glavne uloge igrali Dustin Hoffman i Laurence Olivier, možda jedan od najvećih ako ne i najveći europski glumac filma i kazališta.

Evo te anegdote:

D. H. Otrčao je nekoliko kilometara da bi onako zadihan i iscrpljen djelovao što uvjerljivije snimajuć novu scenu!

L.O. znatiželjno ga upita: Zašto ste vi kolega tako zadihani?

D.H. ponosno: Upravo sam pretrčao desetak kilometara da bih djelovao što autentičnije na setu!

na to će njemu L.O. prijateljski: „A da vi tu zadihanost odglumite umjesto da trčite?

Dustin Hoffman koji je inače bio đak L. Straseberga za ulogu autiste u filmu „Kišni čovjek“ proveo je nekoliko mjeseci u ludnici da bi što vjernije interpretirao ulogu autista na filmu!

De Niro je nekoliko mjeseci vozio taxi da bi bio što uvjerljiviji taksist, itd, itd. Takvih primjera ima na pretek u američkom film! Marilyn Monroe snimajući u Londonu film „Princ i plesačica“ s Laurence Olivierom svako malo bi nazivala Strasberga, pitajući ga za savjet kako odglumiti pojedinu scenu? Situacije su bile gotovo groteskne ali OSKARI su ipak padali sa svih strana!

Antonin ARTAUD se zalaže za „ duh a ne slovo teksta“ a kao cilj obznanjuje „reteatralizaciju teatra“. Po njemu kazalište se mora „baciti natrag u život“ ali ne na način naturalista nego na tajanstvenijoj, metafizičkoj razini. Scenografi i izvođači moraju nastojati otvoriti skriveni život velikih drama te stvoriti kazalište u koje će publika dolaziti „ne da gleda već da sudjeluje“! Artaud je obečao kazalište koje će gledateljima pokazati „tjeskobe i brige stvarnih života“ gdje će gledatelji biti podvrgnuti „stvarnoj operaciji koja će zahvatiti ne samo gledateljev um, već i njegove osjete i put“ Trebalo bi to biti kazalište čarolije, koje će se obraćati ne samo oku ili svijesti nego i „najskrovitijim zakucima srca.“

Artaud se također koristi pojmom dvojnika kad govori o glumačkoj umjetnosti u eseju „ Un athlétisme affectif“(1936.) Glumac mora na svoje tijelo gledati kao na dvojnika „utvare“ vječne, gipke i nedostižne „kao Kha među balzamiranim u Egiptu“. Svaki dio tijela ima posebnu tajanstvenu silu, a svaki osjećaj temelj u organizmu. Čak se i različiti načini disanja mogu i moraju analizirati s obzirom na svoje simboličko značenje! „ A ja mogu hijeroglifima disanja ponovno pronaći ideju posvećenog kazališta“, zaključuje ARTAUD!

Prevlast kritičke tradicije Copeaua i Jouveta, koja se usredotočila na tekst, niz je godina sprečavala Artaudovim idejama veći utjecaj u Francuskoj.

DVADESETO STOLJEĆE, 1950. – 1965.

„Međunarodni utjecaj drame En attendant Godot (1953.) Samuela Becketta (1906. – 1989.) skrenuo je pozornost na novi stili u francuskoj antirealističkoj drami, koja će postati dosad najuspješnija tvorevina ovostoljetnoga avangardnog kazališta. Povezujuću Beckettovo djelo s ranim dramama Eugena Ionesca

(1912. – 1994.) i Arthura Adamova (1908. – 1971.) francuski su književni i kazališni kritičari pozdravili novi pokret. Nakon objavljivanja Camusova eseja Mythe de Sisyphe (1951), „apsurd“ je postao pomodna književna krilatica i mnogi su je autori dograbili ne bi li njezinom pomoći klasificirali novu dramu – unatoč prosvjedima kako egzistencijalističkih dramatičara, poput Sartrea i Camusa, tako onih na koje se taj termin primijenjivao, poput Ionesca i Adamova.“

Ionesco je u članku „Cerisy-la-Sall“ (1953.) apasurd nazvao pomodnim terminom koji je „dostatno prazan da više ništa ne znači te postane olako određenje za bilo što!“ Svijet je držao „ne apsurdnim nego nevjerojatnim“.

ADAMOV je u knjizi „ L’ homme et l’enfant (1968.) još jače izrazio svoje neslaganje s predloženom naljepnicom jer mu je bila netočna i razdražujuća. „ Život nije apsurdan, nego težak, jako težak.

Francuzi u nakani da tradiciju Sartrea i Camusa odvoje od tradicije Becketta i Ionesca, pokazali su više dobre volje da prihvate alternativni termin koji je ponudio Ionesco „ théâtre de dérision“.

Ionesco svoj komad La cantatrice chauve naziva „apstraktnim kazalištem“. Čista drama, anti-tematsko, anti-ideološko, anti-socijal-realističko, anti-filozofsko, anti-bulevarsko-psihološko, anti-građansko, ponovno otkrivanjem novog slobodnog kazališta! Les chaises promatra kao „pokušaj da se probiju današnje granice drame; to nije ni sociološka, ni psihološka, ni celebralna, ni poetična drama. U zapisu „ Notes sur le théâtre“ 1953. govori kako želi oljuštiti s dramske radnje sve što čini njenu posebnost: zaplet, slučajne osebine likova, njihova imena, društveni okvir i povijesnu pozadinu, očevidne razloge za dramski sukob, kao i sva opravdanja, objašnjenja o logičnosti sukoba“ te dosegnuti apstraktan sukob „bez psiholoških motiva“. Oslobođeno na taj način svih vanjskih smetnji, kazalište se može posvetiti temeljnim pitanjima onome što je Ionesco 1954. nazvao „kazalištem iznutra“: čovjekovim „najdublje potisnutim željama, njegovim najbitnijim potrebama, mitovima, neprijepornim tjeskobama, njegovom najtajnijom zbiljom i njegovim snovima“- svemu što je obično skriveno „društvenim plaštem i diskurzivnom misaonosti“ Da bi se to izrazilo, riječi nisu jedino sredstvo a za dramatičara često ni najbolje!

„U kazalištu je sve jezik“, kaže Ionesco u odlomku koji podsjeća na praške lingviste, riječi, geste, predmeti i radnja! Autoru je „ne samo dopušteno, već mu se i preporuča da rekvizite pretvori u glumce, da udahne život predmetima, da pokrene dekor a simbolima da oblik.“

KAZALIŠTE I POLITIKA

„Moglo se očekivati da će boljševički dolazak na vlast u Rusiji 1917. izazvati razvidan pomak prema marksizmu u dramskoj teoriji. Majakovskog, Bloka i Mejerholda komunisti su prihvatili sa zazorom jer nisu imali pripravne alternative; ali ako se i činilo da je Lenjin ravnodušan prema avangardi, to zacijelo nije bio slučaj s prvim Narodnim komesarom za obrazovanje koji je vodio sovjetsku kazališnu politiku u prvim godinama revolucije!“

„Stvaralačko kazalište (1919.) Platona Kerženceva (1881. – 1940.) bilo je vodeće proletkultovsko teorijsko djelo o kazalištu. Keržencev je smatrao da je svekoliko postojeće kazalište do te mjere okruženo građanskom kulturom da se ništa od njega ne može spasiti; moraju se ponovo stvoriti i repertoar, i osoblje, i način uprizorenja. Autore i izvođače treba tražiti među radništvom „ ne bi li se oslobodio stvaralački nagon mase! Novom je poretku bio nekoristan čak i talentirani građanski glumac, jer socijalističko kazalište ne mogu stvoriti umjetnici kao što ni građanski novinari ne mogu stvoriti socijalistički časopis!“

Nažalost, takvih smo se budalaština naslušali i u vlastitoj zemlji. Vrhunac monstruoznosti jednog režima vidjeli smo nedavno, nadamo se po posljednji put, u obliku još ne viđeno izrežirane komunističke patološke farse, performansa, hepeninga, ili kako to već nazvati? Taj najvjerojatnije najveći spektakl u povijesti komunizma, dogodio se kao što znate u u Sjevernoj Koreji gdje je 24 milijuna gladnih Sjevernokorejaca glumilo žalost, i to kojom uvjerljivošću, naričući i plačući u jednom izvještačenom transu oplakujući smrt svog DRAGOGA VOĐE!! Ne podsjeća li vas to i na smrt našeg voljenog maršala? Nije ni čudo da su se „dečki“ sreli 1977. u PYONGYANGU najvjerojatnije hvaleći se jedan drugome koliko ih narod obožava i voli i da im je zbog toga čisto neugodno!! I da takve ljubavi koju oni uživaju, svijet još nije vidio!

Komunizam ne samo da je pobio stotine milijuna ljudi, već nije zaboravio ni one žive, prisilivši ih da vjeruju u radničko kazalište, radničko slikarstvo, radničku književnost, radničku glazbu. Bravari, stolari, limari i drugi više se neće baviti svojim zanatima već će skladati simfonije, slikati tvorničke dimnjake, pisati pjesme i kazališne komade, igrati Romea i Juliju, a iznad svega pisati idiotsku državnu satiru!

Kad je Marx došao izložiti Robertu Owenu poznatom socijalistu utopisti, svoju teoriju radničke revolucije i diktature proletarijata isti mu je gospodin odgovorio: „ Ako vam to uspije vratit ćete čovječanstvo 100 godina unatrag! I, što se dogodilo! Sjeverna Koreja vam je najbolji primjer! Nakaznijeg i monstruoznijeg društevnog poretka u povijesti čovječanstva nije bilo, a da nitko za svoja zlodjela nije odgovarao i to samo zahvaljujući povijesnoj prevari o antifašizmu!

A sada nešto o režiji i redateljima: „Redatelji nemaju ništa više prava zapovijedati glumcima negoli što imaju pisci pravo zapovijedati redateljima!“ (Ajhenvald)

„Redateljeva sirova građa nije glumčevo tijelo, nego glumčeva osobna kreativnost, koju redatelj mora poticati i ohrabrivati!“. A što onda ako se redatelj i pisac nađu u jednoj te istoj osobi?(op.a.) Tko kome tada zapovijeda i tko koga obrabruje? Ili se u istoj osobi nađu glumac, pisac i redatelj? (Zijah Sokolović). Tko će tada kome prijetiti i zapovijedati!

„Svi veliki teoretičari govoreći o glumi i režiji uvijek su na umu imali velike predstave s velikim ansamblima, predstave za koje su mislili da njima mijenjaju svijet ili ga ostavljaju onakvim kakav jest? (Artaud)“

Zar rubna kazališta nisu dio kazališne umjetnosti, možda čak i autentičniji i spontaniji dio, lišen svake pozlate i povijesne kulturne misije pa makar se radilo i o veličini kakav je bio Stanislavski!? EUGENE IONESCO koji je prekretnica između modernog i klasičnog teatra kaže: „bolje veliki uspjeh u malom teatru nego mali uspjeh u velikom teatru a još bolje od malog uspjeha u malom teatru!“

Razuman kazališni čovjek s pravom se pita: (op.a.) Je li moguće da teorije koje su vrijedile prije pedeset ili sto godina, da te iste teorije vrijede i danas kad glumci više i ne glume kao što su nekad glumili u vrijeme Shakespeira, Molierea, Bertolta Brechta ili Stanislavskog!? I koji će to glumac danas dobiti angažman u kazalištu jer glumi po uputama Stanislavskog! Blago rečeno nijedan! Na audiciji za sapunicu ostat će u najmanju ruku smiješan!

Neki redatelje dižu do zvijezda, a neki ih opet smatraju nepotrebnima! Neki čak misle da kazalištem vlada

REDATELJSKI LOBI! I otkuda tolika pomama za velikim redateljskim imenima ako su zapravo nepotrebni!! U čemu je zabluda! I koja je zapravo uloga redatelja u procesu stvaranja predstave! Da ohrabruje glumce! Glumac će, kad je već o ohrabrenju riječ, prije posegnuti za konjakom nego za ohrabrenjem redatelja! Trebaju li redatelji učiti glumce glumiti? Mnogi misle da je i to njihov posao! Jedna od važnijih redateljskih zadaća je kako kroz duge probe održati koheziju ansambla od dvadesetak glumaca i isto toliko statista, a da se ne uruši cijela „zgrada“, jer glavni glumac kojemu je već pun kufer redateljevih ideja jednostavno napusti projekt!(Dragan Despot) Treba li u takvom slučaju poštivati glumčev integritet i pustiti ga da sam odlući kako oživjeti svoju ulogu bez pritisaka sa strane? Da o njoj razmišlja, u nju se uživljava, a ponekad i nudi svoja rješenja (Pero Kvrgić). Kao što se vidi iz priloženoga u procesu stvaranja predstave postavlja se niz pitanja na koja se ne mogu uvijek dati jednoznačni i zauvijek vrijedeći odgovori! Kako objediniti tu raznolikost anasambla u kojem svatko ima svoj kut gledanja i doživljavanja posla kojim se bavi! I glumci imaju svoje frustracije, manje – više labilne karaktere kao svi umjetnicu, ali i svoje JA, pa radeći s njima treba pokazati maksimum diplomatske vještine i dara da se eventualni incidenti svedu na najmanju moguću mjeru. Taj nezahvalan posao, voljeli mi redatelje ili ne, uvijek pada na njihova leđa! Jer upravo će redatelj, na kraju biti taj, koji će, ako predstava propadne visjeti kao PEDRO kao jedini krivac za neuspjeh predstave, a biti najmanje zaslužan i hvaljen ako predstava uspije!

O MEMORIRANJU TEKSTA

Dobro pamćenje teksta ne čini glumca velikim glumcem ali je od velike koristi darovitom glumcu.

Postoje razni načini memoriranja teksta, kao i razni mnemotehniči trikovi kako i na koji način upamtiti tekst te ga, kao takovoga, besprijekorno i bez pogrješaka i zastajkivanja izgovorti na sceni?! Nažalost nijedan od spomenutih sitnih trikova nije se pokazao, bar ne do sada, kao pouzdano sredstvo pamćenja teksta! Pitamo se, a to se vjerojtano pitaju i svi oni glumci kojima je u cijeloj njihovoj glumačkoj karijeri najveći problem bio učenje i memoriranje teksta! Kako dakle pomoći takvom glumcu koji je ili glup, pa kao takav i ne može biti glumac ili je pak nedogovoran i neprofesionalan i smeta svima onima koji predano i marljivo rade na svojim ulogama! Trećega nema! Naravo nijednom ni drugom ne može pomoći ni Stanislavski, ni Brecht, ni Artaud, a još manje Beckett i Ionesco. Od svih tih genijalaca i teoretičara glume, da apsurd bude veći, takvim glumcima može jedino pomači ŠAPTAČ iz svoje kućice na rubu pozornice, i to ne da ih podučava kako zapamtiti teksta, već kako ih u danom trenutku izvući iz dreka! No, ta pomoć nije dobro došlo samo glupom i neprofesionalnom, već i onim glumcima koji i te kako pamte teskst svoje uloge ali se eto i njima dogodi da i im stane mozak ili kratka blokada koju onda šaptača svojom intervencijom deblokira! Šaptač je tu da u kritičnom trenutku reagira zbog jedne riječi ili rečenice, ali ne zbog cijelog Hamletova govora glumcima!

Budući da je znanje teksta „conditio sine qua non“ svake predstave osim pantomime, u ozbiljnim kazalištima i velikim kazališnim kućama dvije spomenute vrste glumaca teško da će proći i opstati! GLUPOM prijeti otkaz jer je glupan i kao takav nepoželjan u jednom ansamblu ozbiljnih i savjesnih članova, a onaj drugi, ponekad i darovit, ali svojom indolencijom i neodgovornošću loš primjer drugima i stavom da on kao genijalac i ne mora učiti tekst na pamet dovoljno je da on na predstavi izgovara svoj vlastiti tekst!

Koliko god „bubanje teksta“ nekome bilo dosadno i naporno, gubljenje vremena i lišeno svake kreativnosti, tko tako misli krivo misli! Memorirajući tekst glumac i nesvjesno otkriva ljepotu teksta, smisao teksta i vrijednost teksta u krajnjoj liniji otkriva što je autor tekstom htio reći!

Ako glumac zavoli tekst i u njemu otkrije skrivenu ljepotu prečitavat će ga i na stotine puta i pamtiti, a da mu nikad ne dosadi!

Naravno ima kazališnih tekstova koji svojim numeštim jezikom ne samo da ne privlače glumca već ga i iscrpljuju pa čak i iritiraju kojekakvim didaskalijama, uputama i drugim neptrebnim dodacima tako da glumac naprosto iz pustog očaja zamrzi i tekst i pisca i redatelja i repertoar kazališta u kojem prima plaću!

Nije stog ni čudo da glumci prave izlete i izvan svoje matične kuće sami pronalazeći tekstove za koje smtraju da ih je vrijedno postaviti na scenu.

Kao rezultat takve „nediscipline“ glumaca organiziraju se „glumačka kazališta“ ili slobodne „glumačke družine“, u kojima glumci biraju tekst, glume ga i režiraju, dizajniraju scenu i kostime, pritom radeći i posao dramaturga, lektora i korektora i to sve s fanatičnim uživanjem i sviješću da rade nešto što zaista vole!

Šezdesetih godina prošlog stoljeća dogodilo se nešto što je zaprepastilo čitav kazališni svijet. Tih se godina u Parizu rodilo prvo rubno kazalište ili kako su ga nazvali „cafe theatre“! Odmah treba reći da to nije bila ni kafana, ni krčma, ni kafić već pravo malo kazalište u kojem se glumilo, po vlastitom odabiru i vlastitoj umjetničkoj viziji!

Sve je počelo tako da je jedan slobodoumni glumac zamolio prijatelja da mu odstupi dio svog restorana u kojem bi on napravio scenu i izvodio svoj repertoar. Smišljeno učinjeno! Vlasniku se ideja svidjela. Pregradio je odnosno odvojio dio prostora restorana i prepustio ga prijatelju da u njemu izvodi svoj program! Eto tako je nastao prvi kafe theatre u Parizu, a u roku od nekoliko godina bilo ih je već šezdesetak!

Nakon ove kratke digresije o „slobodnoj glumačkoj volji“ vratimo se problemu memoriranja teksta koji je malo ili nikako analiziran u kazališnim terorijama! Što je (op.a.) veliki nedostatak!

Pretpostavimo da je „naš glumac“naučio tekst perfektno napamet držeći se sugestije redatelja da memorirajući tekst ne pokušava odmah i interpretirati isti! Iako se glumcu ponekad teško držati tog savjeta, on će instinktivno, pa makar i u grubim crtama, pokušati oživjeti lik i ulogu koja mu je podjelom dodijeljena! Ovom prigodom treba napomenuti da redatelji baš i nisu previše sretni kad im glumac dođe, s već u detaljima gotovom ulogom, što je nažalost vrlo često u suprotnosti s onim kako je to redatelj zamislio!

No i tu postoje časne iznimke kad glumac svojom genijalnošću i svojevoljnom interpretacijom teksta vlastite uloge ne samo da može napraviti veliku uslugu redatelju već može uvelike promijeniti i koncepciju same predstave! (P.Kvrgić).

I kako dalje kad nastane vakuum u glavi i to nakon pedesete ili stopedesete izvedbe! U rubnim kazalištima nema šaptača! Publika sjedi na pola metra od glumca kako u takvom okružju ne zaboraviti tekst!

Glumac često ponesen glumom gotovi uživajući u svojoj glumačkoj interpretacije izgubi koncentraciju i zaboravi tekst! Dobro je upozorti glumca da je gluma spontanost i dolazi sama od sebe na koju ne treba mislti kako je kontrolirati dok točno izgovoreni tekst isključivo ovisi o koncentraciji glumca!

Na svu sreću čak i veće pogrješke teksta publika nikad ne primijećuje ali frustrira samog glumaca i redatelja koji bi već i po „služebenoj dužnosti“ trebao pratiti svaku izvedbu svoje predstave, a ne u kazališnom bifeu ispijati lozovaču!

Lozovačom bismo mogli zaključiti ovo kratko razmišljanje o temama koje su dio svakodnevice glumca, redatelja i ostalog kazališnog osoblja! Važno je napomenuti da je autor ovih redaka govorio više s pozicije upravitelja jednog rubnog kazališta, vlastitih redateljskih i spisateljskih iskustava vezanih za Off theater Bagatella koja se znatno razlikuju od realizacije velikih ansambl predstava s desecima glumaca, statista, pratećeg osoblja ( inspicijent, voditelj rasvjete i tona i efekata, scenskih radnika šaptača itd, itd, da nabrojimo samo one najvažnije! Na kraju istini za volju mnogi glumci koji su svoj glumački vjek proveli u velikim kazalištima i na velikim pozornicama u većini slučajeva imaju problema prilagoditi se pozornici od 4×4 metra i publici koja je na pola metra udaljena od scene i gdje nema šaptača! A upravo tako izgleda i Ionescovo kazalište u Parizu THEATRE DE LA HUCHETTE koje već preko četrdeset godina ima na repertoaru dvije jednočinke dva remek – djela kazališne umjetnosti „La cantatrice chauve“ i „ La leçon“!

SVI ONI KOJI SU BILI POLAZNICI PODUKE IZ GLUME U OFF THEATRU BAGATELLA ILI ĆE TO JEDNOG DANA POSTATI, OVA JE KOMEDIJA POSVEĆENA NJIMA!

Napisao: Marko Mikulnadra

Le BOUDIN

(KRVAVICA)

ILI

P O D U K A  I Z  G L U M E 

za početnike

K O M E D I J A 

LICA: glumac u penziji 

Djevojka dvadesetih godina ili koja godina više

SCENA: dnevni boravak u komi, prašnjav i neuredan.

Nekada slavni a sad već ostarjeli i zaboravljeni glumac, objavio je u novinama da daje poduku iz glume!

Pročitavši oglas dolazi mu djevojka još uvijek lijepa i mlada sa željom da nauči glumiti i jednoga dana dobije ulogu u sapunici!

GLUMAC nešto po kući traži, kad zazvoni zvonce:

GLUMAC, više za sebe.

Evo, evo, samo da navučem te jebene gaće! (navlačeći gaće pa kućni ogrtač) (onda glasno) DOOLAAZIM! (Otvara vrata neuredno održavanog stana).

DOŠLJAKINJA, pametnog i skromnog izgleda nesigurno stojeći na vratima upita: „Vi ste oglasili u novinama da dajete poduku iz glume“?

GLUMAC, ispričavajući se.

Da, ja sam taj! Samo izvolite, uđite!(ogleda se okolo) Kod mene je malo neuredno, to vam je tzv. umjetnički nered!

UČENICA

Nema veze kod mene je doma još i gore! Živite sami ili…

GLUMAC

Supruga mi je nedavno preminula od moždanog udara pa zato taj nered…

UČENICA

Moja sućut!

GLUMAC, ponosno.

Hvala! Živjeli smo četrdeset i pet godina u braku! U teatru smo se i upoznali; bila je inspicijentica u svim mojim predstavama! Poživjela bi i dulje da nije gledala sapunice, posebno onu… pravo da vam kažem ni ne znam kako se točno zove? Znam da je nešto u vezi s vjetrovima… ! Mislim na atmosferske vjetrove!

UČENICA

Da nije RUŽU VJETROVA?

GLUMAC

Možda! Shavatit ćete da mi moj glumački ponos ne dopušta gledati sapunice!

UČENICA

Potpuno vas razumijem!

GLUMAC

Supruga mi je bila teški meteopat, a južni vjetar i jugovina bili su joj neprijatelji br.1!

UČENICA

I mojoj baki! Smeta joj svaki nagli pad tlaka, a pogotovo temperature koja zna pasti i za dvadeset stupnjeva celzijusa!

GLUMICA

Vjerojatno je i u onoj vašoj sapunici zapuhao jugo koji mi je na kraju ubio ženu!

UČENICA, mudro.

Lako moguće!

GLUMAC

Nego, da mi pređemo na malo lakše teme, ha?

UČENICA

Slažem se!

GLUMAC, uvede je u sobu i ponudi je da sjedne.

Jeste li se kad bavili glumom u nekoj amaterskoj družini, dramskoj sekciji ili ste početnica? Ne brinite, bolje i početnica nego krivo podučena!

UČENICA

Često imitiram baku, susjeda koji nam šiša travu ili kvartovsku alkoholičarku i drogerašicu! I to bi uglavnom bilo sve što se moje glume tiče!

 

GLUMAC, da je utješi.

Pa sad, i najveći su glumci često bili i vrhunski imitatori, samo što su to lukavo skrivali! Da budem iskren i ja sam, prije nego što sam postao glumac, često zabavljao prijatelje i kolege imitirajući Hitlera i Tita, a nedjeljom bih prodavao tepihe obijajući pragove bogatuna!

UČENICA

Vi ste navodno bili jedan od naših najvećih glumaca klasičnog repertoara!? Je li moguće da ste morali prodavati tepihe?

GLUMAC

Tepihario sam, dok sam išao u glumačku školu, da bih namaknuo novac za stanarinu i školarinu! Bila su to vremena kad niste mogli raditi u „fušu“ kao što današnji glumci rade! Prodaju se na sve strane od sapunica, radija i čvrga, pa sve do nastupa i gostovanja po provincijskim festivalima gdje se dobro jede i pije!

UČENICA

Da, često ih vidim na televiziji kako žvaču, dok drže u ruci čašu! GLUMAC

U moje vrijeme glumac je imao status božanstva, koliko god mu plaća bila nebožanstvena, dok današnji glumci zarađuju puno više, bez obzira što ih prati stigma šarlatana i pijanica!

UČENICA

Baka mi je pričala, kako se još uvijek sjeća vaše maestralne interpretacije Shakespearova Kralja Leara i

Mletačkog trgovca!

GLUMAC

I koliko vam baka ima godina?

UČENICA

Devedeset!

GLUMAC, patetično.

S vašom bakom umrijet će i moj KRALJA i moj ŽIDOV, a i moja slava šekspirijanca!

UČENICA

Netko je rekao da glumčeva slava traje tako dugo dok ne umre i njegov posljednji obožavatelj!

GLUMAC

Daj Bog da vaša baka poživi još koju godinu dana!

UČENICA

Ona me je i nagovorila, ako već želim postati glumica, da odem gospodinu „Learu“ ako je dotični „kralj“ još živ! On te jedini može podućiti glumi!

GLUMAC

Hvala baki na dobrom pamaćenju i reklami! Mora da je išla često u kazalište!

UČENICA

Po bakinom pričanju u njeno se vrijeme uglavnom išlo u kazalište ili cabaret slušati i gledati poznate zabavljače i pjevače, a i glumce koji su u cabaretu čvrgarili da bi dodatno zaradili!

GLUMAC

I to je točno! Ja sam na primjer sebi kabaretskim honorarom kupio zimski kaput! Kako je s vama? Radite li negdje ili ste na burzi? Satovi poduke i nisu baš jeftini ali zato imate osobnog učitelja glume kao što Madonna ima osobnog trenera fitnessa!

UČENICA

Radim kao „teta“ u vrtiću inače sam završila studij sociologije! Kao što ste vi nastupali u cabareu da biste kupili zimski kaput, tako i ja u slobodno vrijeme pospremam stan jedne modne dizajnerice, da bih mogla platiti satove glume!

GLUMAC

Dat ću sve od sebe da vaš trud bude na najbolji mogući način nagrađen! Što se tiće glume u svemu vas mogu podućiti samo ne u mačevanju!

UČENICA

Da budem iskrena razmišljala sam i o kurvanju samo da bih skupila lovu za OFELIJU!

GLUMAC

Dobro, Ofelija je bila nešto mlađa, a i luđa! Zapravo koliko imate godina ako to nije službena

tajna!

UČENICA

Upravo sam prekjučer slavila dvadeset i peti rođendan i odlučila si umjesto čizama „aksica“ pokloniti satove glume kod Mletačkog trgovca!

GLUMAC

Vaša usporedba mene sa Židovom Shylockom vrlo je duhovita nema što, iako trgovina glumačkim zanatom i nije bogzna kako profitabilna! Bolje se prodaju čizme! Pogotovo u mojim godinama! Oni mlađi glumci koji također podučavaju glumu imaju doduše manje godina ali zato ja imam više iskustva!

UČENICA

Meni je draže iskustvo nego mladost novopečenih glumaca! Da ne kažem da većina njih djeluje nedoraslo glumačkom pozivu!

GLUMAC, mudro.

To je zato jer su rastrgani na sve strane, pa jednostavno ne stignu usavršavati svoje glumačko znanje i studioznije prilaziti ulogama, što se na žalost u konačnici ogleda kao diletantizam!

UČENICA

Gledala sam neke predstave i mogu vam reći da mi se Hamlet u trapericama i tenisicama uopće ne sviđa,

iako bi to kao trebao biti moderni teatar!?

GLUMAC

Još je u redu dok glumcima navlače tenisice i traperice, možda je to reklama za LEVISICE, ali glumce odjenuti u goveđe meso može biti samo reklama za mesnice! Jer ono čime se je sedamdesetih i osamdesetih godina, dakle prije punih četrdeset godina, proslavio njemački redatelj Peter Stein, inovatorski pristupajući klasičnim dramskim tekstovima, danas to isto pokušavaju raditi i tzv. angažirani redatelji, ali na žalost bez mašte i dara!

UČENICA

Zato mi je draže gledati kazališne klasike u kostimima iz njihova vremena nego li u jeansu ili grčkoj govedini!

GLUMAC

To me podsjeća na uvoz smrdljivoga mesa kojemu je odavno istekla garancija! Čovjek si postavlja niz pitanja: „Gdje će intendant kazališta nabaviti stotine kilograma govedine, u kojoj klaonici i kod kojeg mesara“?

UČENICA

Iskreno, to se i ja pitam?

GLUMAC

Zatim pitanja koja me posebno muče: „Je li moguće da od te poslušne glumačke čeljadi nitko nije našao hrabrosti da odbije glumiti u govedarskoj kostimografiji! I je li moguće da nitko među njima nije bio vegetarijanac kojemu su mrske sve vrste mesa nosio ih kao kostim ili jeo kao roštilj! I na kraju pitanje svih pitanja, kako održati svježinu „kostima“ a da kostimi i glumci ne počnu smrditi već na prvoj reprizi“!

UČENICA

Glumcu vašeg iskustva mora da se diže kosa na glavi od svih tih pitanja!

GLUMAC

Sva sreća da sam ćelav!

UČENICA

Mora da su ih sve stavili u velike hladnjaće da se govedina i glumci ne usmrde do sljedeće predstave!

GLUMAC

Nakon što sam vidio premijeru, ne biste vjerovali, postao sam zadrti vegetarijanac!

UČENICA

Pitam se, zašto nam ti frustrirani redatelji umjesto što šalju poruke preko mesne industrije ne šalju poruke SMS-om ili preko facebooka kao što ja to činim, a ne da mi poreski obveznici, plaćamo njihove ekshibicije!

GLUMAC

A tek ja sa svoje dvije i pol tisuće kuna penzije?

UČENICA

Da sve i nije tako crno, govedasto i triperasto, potvrđuje predstava koju sam nedavno gledala u…

GLUMAC

U Parizu?

UČENICA

Ne, nego u Zagrebu u izvođenju učenika klasične gimnazije! Ne biste vjerovali kako je moguće biti dnevno aktualan a opet ostati vjeran Moliereu i njegovom načinu pisanja! Imate dojam da je Moliere uskrsnuo i napisao komediju 21. stoljeća!

GLUMAC

Eto vidite čak je i Moliere morao uskrsnuti da bi nas zahvaljujući gimnazijalcima obranio od glupih i nedarovitih redatelja i njihovih slaboumnih usporedbi njegovog s našim vremenom! Kako se komad zvao?

UČENICA

Hommage a Moliere!

GLUMAC

„Klasičari“ su ako ništa drugo održali lekciju diplomiranim redateljima!

UČENICA

Kostimi, način glume i geste neodoljivo su podsjećali na Moliereovo doba, jedino što je tekst bio napisan od jedne profesorice, kao što bi to napisao Moliere! Naravno izrugujući se današnjoj vlasti kao što se MOLIERE izrugivao svojoj vlasti, ljudskoj gluposti i licemjerju!

GLUMICA

Zanimljiv pokušaj!

UČENICA

Vi ste još mladić prema jednom gledatelju penzioniranom profesoru fracuskog jezika, gotovo blizu stotoj, koji je bio oduševljen izvedbom đaka amatera!!

GLUMAC

Hvala na komplimentu nadam se da ću do svoje stote moći od vas napraviti glumicu i prvakinju drame HNK!

UČENICA

Mislite da još imam vremena upisati AKADEMIJU?

GLUMAC

Mislim da da! Većinu kazališne literature dobrim dijelom nose žene i vaših godina!

UČENICA

Navodno je teško proći na AKADEMIJI, osim ako vam tata nije premijer ili mama ministrica!

GLUMAC

I ja sam tako nešto čuo! Da je prava lutrija upasti na AKADEMIJU! Neki pokušavaju i po nekoliko puta, pet, šest pa i više puta…

UČENICA

Da bi se na kraju pokazalo da su takvima karijere daleko blistavije od karijera djece tatice ministra i mamice minstrice! I vaš je otac bio ministar ili…?

GLUMAC

Moj otac? Ma kakav ministar! Bio je obični šljaker u tvornici kišobrana!! Zato sam i prodavao tepihe! A vaš otaca?

UČENICA

Moj otac je policajac saobračajac! Regulira promet na raskršćima!

GLUMAC

Zanimljivo! Kćer policajca koja želi biti glumica! To se rijetko viđa!

UČENICA

Ja sam više na mamu, a i prabaka mi je nastupala u cirkusu!

GLUMAC

Tako već da! Znači, ipak su geni u igri!

UČENICA

U svakom slučaju kad postanem glumica ne bih željela glumiti likove iz baroka u modernim kostimima!

GLUMAC

Imate pravo! Sve što je napisano prije nekoliko stotina godina, i tada bilo aktualno, danas nas tzv. moderni

redatelji silom uvjeravaju da je ono vrijeme bilo na dlaku isto s današnjim vremenom punim afera i prisluškivanjima iz MUP-u!

UČENICA

Kao da su već tada postojali mobiteli i tableti!

GLUMAC

Ili da je dužnost kancelara Luisa XIV, obnašao tamo neki lažni grof po imenu ČAČIĆ i to s dva tvrda i

jednim mekim „ć“ koji u francuskom uopće ne postoje!

UČENICA

Ovo ste jako duhovito rekli! I ja mislim isto! Pogotovo su smješna ona dva tvrda i jedno meko – ć!

GLUMAC

Iako sam po prirodi komičar, uvijek sam, na žalost, glumio u tragedijama!

UČENICA

Rekla bih da i ja više volim komediju nego tragediju! Glumac da bi nasmijao publiku, mora uložiti dvostruko više truda, nego kad bi tu istu publiku morao rasplakati!

GLUMAC

I ja sam to uvijek govorio, jer sam osjećao da imam u sebi glumačke snage druge nasmijavati! Što je vas

ponukalo da se odlučite baviti glumom?

UČENICA

Najviše baka! Kad je vidjela kako je imitiram, od tada mi stalno govori da sam rođena glumica! Čak mi je rekla da će prodati i zlatni prsten za moju poduku koji joj je poklonio jedan srpski oficir ludo zaljubljen u nju!

GLUMAC

Ovo s prstenom me uopće ne čudi! Sve što je bilo hrvatsko Srbi su obožavali kao da je njihovo srpsko!

UČENICA

Gledajući moje imitacije, stalno mi spominje jednu našu glumicu koja je već i kao mlada igrala starice!

GLUMAC

Znam! Bila je to onaaa…ah! Ne, ne mogu se više ni imena sjetiti? – skleroza! Ali zato mogu pamtiti svaki tekst kao da mi je dvadeset godina!

UČENICA

I ja lako pamtim! Posebno volim poeziju Tina Ujevića i Vesne Parun uživajući učiti njihove pjesme napamet! (skromno) S tim da i ja, kad me udari muza, napišem poneku pjesmu ili priču!

GLUMAC

Kad počnu satovi poduke možete slobodno izabrati jednu od svojih pjesama! Volio bih je čuti!

UČENICA

Neke od njih bih voljela i objaviti, ali koga još danas zanima tiskanje pjesama? Da ne kažem, da je i sve manje onih koji ih čitaju! Izgleda da je vrijeme ljubitelja poezije zauvijek prošlo!

GLUMAC, patetično citirajući

Nažalost da! Prošla su vremena i Paula Verlaina i Arthura Rimbaua, Charelesa Baudelaira i Tina Ujevića! Danas su slavni oni koji pišu pjesme za estradne pjevače i pevaljke!

UČENICA

I reklamne spotove!

GLUMAC

Kad vas ovako slušam vidim da nemate nikakve govorne mane što nekad može biti veliki problem pri učenju glume!

UČENICA

Mislimi da nemam! Ne mucam, ne fufljam, i tečno izgovaram „R“ i „L“!

GLUMAC

Tu ste u velikoj prednosti!

UČENICA

Jedino što sam tiha! Naprosto mi je teško pustiti glas, što bi se reklo do daske! Čak i kad se svađam!

GLUMAC

To je prije tehnički problem, nego glumački!

UČENICA

Iskreno, i sramežljiva sam! Mislim da bih se ukočila od straha i srama, gledajući svu onu publiku kao da je porota, o kojoj mi ovisi sloboda ili zatvorska kazna!?

GLUMAC

To vam se samo tako čini! Već nakon prvih replika sve nestaje: i strah, i sram, i trema, i nelagoda i porota, ostajete samo vi i vaša darovitost i želja da svojom glumom oduševite prisutne sjedilo njih u gledalištu dvoje ili sto i dvoje!

UČENICA

Navodno postoje glumci koji su tijekom karijere prolupali i završili u ludnici! Ne bih baš htjela da se i meni nešto slično dogodi!

GLUMAC

Na žalost, je tako! Kao što gluma može biti terapija za luđake jednako tako može biti i pogubna za glumce

koji se previše uživljavaju u svoje uloge pa na kraju završe ko Hamleti, Poloniji, Tartuffei, ili Leoni!

UČENICA

Što mislite o tremi?

GLUMAC

Ta tako zvana trema, zna pratiti glumca od početka do kraja glumačkog vijeka! Neki to riješavaju konjakom, drugi samosugestijom a oni treći mumljajući tekst u sebi! A neki opet računaju na šaptača koji će im pomoći u trenutku kad se, da oprostite, useru od straha!

UČENICA

Nekad se može ćuti šaptača i kako viče, onim malo nagluhim glumcima, tako da ga i publika čuje!

GLUMAC

Što se same treme tiče, neki misle da je potrebna i da ta lagana nervoza prije nastupa može biti i te kako poticajna!

UČENICA

Ja bih najvjerojatnije izmolila tri Očenaša i tri Zdravomarije!

GLUMAC

Bolje i to nego popiti tri gemišta i tri viskija, zbog kojih se predstava mora odgoditi jer je glavni glumac kao „bolestan“!

UČENICA

A zapravo je mrtav pijan! To ste htjeli reći!? Kako ste vi riješavali problem treme? Mineralnom?

GLUMAC

Pravo da vam kažem ničim! Tekst sam odlično pamtio i to mi je bilo dovoljno da bez straha stupim pred publiku!

UČENICA

Blago vama! Trebalo je naučiti čitavno brdo tekstova klasičnih djela, a ne popiti prije izlaska na scenu tri konjaka!

GLUMAC

Tri po tri i glumac polako postaje alkoholičar truseći i dalje gemište ili konjake u kazališnom bifeu, nakon predstave!

UČENICA

Jedan naš slavni i uvaženi redatelj koji je već odavno mrtav navodno je rekao da kazalište bez kurvi nije kazalište! Što vi mislite?

GLUMAC

Pametno je rekao! Ja bih dodao i bez pijanaca! Kazalište je zapravo „znak“ za sve ono što nas i

inače u životu okružuje: spletke, razočarenja, ljubavi, ljubomore, zavisti, zloba, pijanstvo, kurve, pederi..nije Shakespeare slučajno rekao: „Cijeli svijet je pozornica, a mi glumci“!

UČENICA

Mući me stalno jedno pitanje, što ako ne uspijem upisati akademiju? Kako iskoristiti glumačko znanje koje sam stekla?

GLUMAC

Dobro pitanje! Ne biste vjerovali koliko ima glumaca koji u svojoj najzrelijoj glumačkoj dobi jednostavno

odustanu od glume koristeći svoje glumačke vještine kao PR agenti ili tajni agenti! Otvaraju i obrte poput: frizerskih salona, kafića ili restorana! Neki se prekvalificiraju za posao turističkih vodića ili animatora kulture! Najviše ih ima u trgovačkim centrima gdje prodaju bijelu tehniku ili djeluju kao članovi u ograncima masonskih loža ili ROTARI KLUBA!

UČENICA

Ja sam čula da je jedan naš poznati glumac koji je igrao sve glavne uloge u sapunicama i na filmu na kraju otvorio konzalting firmu i manekensku agenciju dilajući maloljetne manekenke po Italiji, Francuskoj i Velikoj Britaniji!

GLUMAC

Ima i toga! Neki od njih postaju pjevači, svirači, a neki menadžeri! A neki opet, voditelji televizijskih showova ili kao članovi žirija za miss ŽUPANIJA!

UČENICA

Tko bi rekao da se nekim glumcima,obično u četrdesetima, naprosto zgadi gluma, a da im se ipak otvaraju daleko veće mogućnosti novog zaposlenje nego onima koji imaju tri fakulteta! NEVJEROJATNO!!

GLUMAC

Ima i toga, da se nekima gluma zaista zgadi, a što je tome uzrok teško je reći!? Pogotovo onima koji u teatru primaju plaću, a godinama ne sudjeluju ni u jednoj predstavi! Redatelji ih zaobilaze ili im jednostavno ne odgovaraju za pojedine uloge!

UČENICA

Jer bi svi željeli igrati glavne uloge, pa krenu u politiku misleći da će im se u politici ostvariti neostvareni snovi prvaka HNK!

GLUMAC

Bilo je i takvih kretena, koji su stvarno mislili da će u politici igrati HAMLETE! Ali bi ubrzo odustajali shvativši da svojom glumom ne mogu ni izdaleka parirati primitivnoj glumi ljevičara!

UČENICA

Jeste li i vi imali slične amibicije s obzirom na vašu popularnost?

GLUMAC

To bi, bar za mene, bio vrhunac osobnog poniženja da me netko oslovljava s „gospodine zastupniče“!

Fulir je na primjer, pokušao pročitati kao zastupnik jedan tekst u raspravi, ali mu to nije išlo pa ga je dao drugom zastupniku da ga pročita!

UČENICA

Znači, po vama je poštenije da glumac prodaje bijelu tehniku nego da glumi zastupnika!

GLUMAC

To tako i tako! Prisjetite se koji je od glumaca za vrijeme plenarnih sjednica tražio riječ, a još manje sudjeovao u radu pojedinih skupštinskih odbora?

UČENICA

Stvarno nitko! Trenutno nema nijednog u politici!?

GLUMAC

Imate pravo! Čak ni onih koji su nekada bili partijski sekretari za kulturu ili doušnici po kazalištima! Što je najapsurdnije cijeli bi ansambl znao tko je od glumaca Udbin doušnik!

UČENICA

Meni se gluma nikad ne bi mogla zgaditi pogotovo ne u tolikoj mjeri da iz očaja postanem zastupnica!

Draže bi mi onda bilo ostati bez angažmana u HNK!

GLUMAC

I ja sam se uvijek čudio da netko zbog politike može napustiti glumu? Pogotov sada u eri sapunica i brojnih

gostovanja po selima i gradovima, a i filmovi se sve više i više snimaju, doduše ne bogzna kako dobri, ali se ipak snimaju!

UČENICA

Kažu da kazališna gluma nije isto što i gluma pred kamerom! U čemu je zapravo razlika?

GLUMAC

Gluma naravno ostaje gluma, ali se mijenjaju mediji u kojima se glumi! Ne možete istim intenzitetom

glumiti na filmu, kao što glumite u kazalištu, na radiju, kao što biste glumili na nogometnom stadionu! U kazalištu gluma mora biti glasnija gotovo neprirodno glasna da vas čuje i zadnji red, kojeg, u filmu nema!

UČENICA

Navodno kazališna gluma djeluje prepatetično i neprirodno kad se glumi na filmu!

GLUMAC

Ne samo prepatetično već i izvještačeno i komično! Dovoljno vam je pogledati neki od partizanskih filmova pa da vam se učini da gledate komediju a ne heroje partizanskog „oslobodilačkog“ rata! Jedan je poznati glumac rekao veliku istinu o glumi u kazalištu i glumi na filmu! „U kazalištu se glumi glasom a na filmu očima“!

UČENICA

Znači glumac sa sitnim očima kojima usput i žmiga, nema šanse postati filmski glumac?

GLUMAC

Gotovo da i nema! Pogotovo glumac koji je k tome još i škiljav! I sad zamislite da takvog škiljavca trebate snimiti u krupnom planu!

UČENICA

Stvarno, ta škiljavost se u kazalištu gotovo i ne vidi, pogotovo ne iz svećane lože!

GLUMAC

U HNK-u i iz prvog reda!

UČENICA

Jeste li vi ikada osjetili potrebu napustiti glumu i baviti se nećim drugim recimo režijom, pisanjem drama ili scenografijom?

GLUMAC

Koliko se sjećam nikada! Od svega što ste nabrojili najteže bi mi bilo napisati dramu! Pogotovo lošu dramu kakvih ima na pretek u kazališnoj literaturi!

UČENICA

A komediju?

GLUMAC

Ah! To bi bilo još i teže! Po meni se dobar komediograf rađa dok je onima drugima koji pišu romane i drame, guvernanta rekla da svakako jednoga dana moraju dobiti Nobela!

UČENICA

Pa misle da im je to dovoljno da budu i pisci, i novinari, i jugonostalgičari!! Kao što je i meni baka rekla da moram postati glumica? Znači li to da je ONA kriva ako se pokaže da sam netalentirana!

GLUMAC

To možemo odmah provjeriti tko je u vašem slučuju kriv a tko talentiran! Izimitirajte mi malo vašu baku pa da vidimo je li to doista vaša baka ili obična kaka!

UČENICA, kao da se koncetrira pa krene.

„Vrag te dal, uvek mi po kući glumataš umesto da ideš učiti glumu kod KRALJA LEARA! Već mi pomalo ideš i na živce! Da ne velim, da si celu kuću pretvorila u kazališće! Tam gde je nekad bil stol sad je pozornica, a tri stolice zjape prazne bez gledatelja! To me podseća na CLINTA EASTWOODA kak govori praznoj stolici u kojoj je kakti trebal sedeti „BARAKA“ OBAMA“!

GLUMAC

Vidi se da baka nije kriva, a i vidi se da je Clint Eastwood pohađao poduku iz glume! Jer to se često događa na satovima glume da se umjesto partneru, kojega nema, obraćate praznoj stolici! I vi ćete se jednog dana obraćati praznoj stolici umjesto partneru iz drame, a ne onoj Baracka Obame!

UČENICA

Voljela bih glumiti i na filmu ali samo ne gola! Iako neke glumice misle da je i to umjetnost!

GLUMAC

U današnje vrijeme biti na filmu gol ili odjeven, honorari su uglavnom isti! Osim ako niste Angelina Jolie!

UČENICA

Ne bih mogla glumiti ni u hororima i onda gledati samu sebe kako mi netko siše krv iz vrata!

GLUMAC

Dobro, to je uglavnom umjetna krv, a i zubi vampira su umjetni zubi s malo većim očnjacima!

UČENICA

U kazalištu vidimo puno manje lažnoga nego na filmu, osim kulisa!

GLUMAC

Obično se kaže da se u teatru glumi a na filmu SE JE GLUMILO!

UČENICA

Zato i je u teatru puno teže glumiti, nego na filmu! U teatru nema ponavljanja scena dok predstava traje, redatelj vam ne viće da ste retardirani, netalentirani i glupi… i nitko vas ne prekida usred prizora uvjeravajući vas da nikad ne ćete dobiti OSKARA!

GLUMAC

Mnoge filmske zvijezde su pokušavale glumiti u teatru ali je malo koja od njih uspjela! Neke su čak i neslavno propale poput Julie Roberts koja se, kako je pisala kritika, na pozornici doimala stdljivo i neuvjerljivo. Dok se Madonna, koja je također mislila da se može popeti na daske koje život znače, kritičarima činila krutom kao da je drvo, podsječajući na gradske stražare! A za poznatu glumicu Glenn Close, prihvačajući ulogu Blanche u drami „Tramvaj zvan čežnja“, kritika je napisala da se prije negoli je prihvatila tu ulogu ipak trebala pogledati u zrcalo jer je bila 25 godina starija od uloge Blanche! A kao pljuska na kraju, jedan je kritičar napisao: „ Jedina stvar po kojoj ćemo pamtiti Glenn Close bili su njezini zubi!“

UČENICA

Po ovim neuspjesima slavnih najbolje se vidi razlika između filma i kazališta!

GLUMAC

Na svu sreću čast Hollywooda i svojih kolega spasila je Nicole Kidman svojom ulogom u drami „Plava soba“! Osim što je za tu ulogu dobila i kazališnog OSCARA, jedna je krtičarka duhovito primijetila da je Nicole Kidman na sceni „prava kazališna viagra“! Osim Nicole Kidman treba reći da su i Gwyneth Paltrow i Kevin Spacey imali zapažene nastupe u njujorškim kazalištima!

UČENICA

Gotovo je nevjerojatno, kako se poznate filmske zvijezde ne snalaze na kazališnim daskama!

GLUMAC

Po mišljenju kritike i kazališnih stručnjaka dogodilo im se upravo ono o čemu smo i mi malo prije razgovarali!

UČENICA

Mislite kad smo spominjali razliku između kazališne i filmske glume?

GLUMAC

Tako je! Pokazalo se da sve te velike filmske zvijezde nemaju naprosto zadovoljavujuće glasovne mogućnosti da bi ih podjednako mogli čuti gledatelji u prvom i zadnjem redu! O manjku geste i mimike lica da i ne govorimo!

UČENICA

Moram priznati da sam već kroz ovaj naš kratki razgovor jako puno naučila!

UČENICA

Jeste li i vi u vašoj plodnoj karijeri dobili neku nagradu!

GLUMAC

Jesam! SEDAM SEKRETARA SKOJA!

UČENICA

Pa sad ako ih je bilo sedam, to ipak nešto znači!

GLUMAC

I to je bilo bolje nego završiti na GOLOM OTOKU!

UČENICA

Šta se je i tamo davala poduka iz glume?

GLUMAC

Vi ste mladi pa vjerojatno niste ni čuli za GOLI OTOK na kojem je djelovala posebna vrsta glumačke

radionice tzv. odgojni workshop!

UČENICA

Poslije se mogla upisati i AKADEMIJA?

GLUMAC

Bi, ako biste preživjeli!! Bile su to više dramske sekcije koje su deklamirale pjesme u čast velikom

vođi i sinu naših naroda i narodnosti!

UČENICA

Tamo ste gostovali, ili bili na godišnjem odmoru?

GLUMAC

Gostovao nisam, a godišnji sam provodio pecajući!

UČENICA

Tko bi rekao da je već u ono vrijeme bilo „workshopova“!

GLUMAC

I te kakvih! Dovoljno vam je pogledati filmove iz onog vremena i štafetu koja se trčala u čast Josipa Broza!

UČENICA

O ŠTAFETI sam nešto čula od bake i radnim akcijama na kojima je i ona sudjelovala!

GLUMAC

Nije valjda da vam je baka bila skojevka?

UČENICA

Ma kakva skojevka dedu su mi ubili partizani 48. u Jasenovcu!

GLUMAC

Eto vidite! Dok su jedni ubijali drugi su za to vrijeme već debelo glumili u HNK!

UČENICA

Odete li ponekad na neku predstavu u HNK da osvježite uspomene i vidite pozlatu?

GLUMAC

Sada uglavnom šetam oko HRVATSKG NARODNOG KAZALIŠTA, nakon čega zastanem kod ZDENCA ŽIVOTA, a potom odem u Kazališnu kavanu popiti kavu kod svog prijatelja konabara JOPCA! To mu je naime nadimak! Kako se zapravo zove, pravo da vam kažem, ne znam! Naravno i svaki dana čitam SHAKESPEAREA! S njim mi nikad nije dosadno!

UČENICA

Navodno i slavni pijanisti u poznim godinama kad više ne nastupaju nadahnuće nalaze još jedino u Mozartu!

GLUMAC

Tako vam je to! Nadam se da i vi čitate i pratite što se u svijetu umjetnosti zbiva! Jedan pametan i genijalan

redatelj i glumac rekao je, da svi oni koji se žele baviti filmom i kazalištem, moraju prije svega dobro poznavati povijest i literaturu, sve ostalo je lako!

UČENICA

Volim čitati! A puno čitam i djeci u vrtiću da se od malena naviknu na knjigu! Ja sam vam jedina učenica ili ste ih već imali i prije mene?

GLUMAC

Bilo ih je dosta posebno se sjećam jedne sopranistice! Nije bila bogzna kakva glumica ali je zato s lakoćom mogla otpjevati visoki „c“!

UČENICA

Šteta da na glazbenoj akademiji uz pjevanje ne podučavaju i glumu što je zapravo veliki hendikep za pjevače!

GLUMAC

To i je jedan od razloga što opere često izgledaju kruto i neprirodno! Uz dužno poštovanje VERDIJA i

njegovih kolega opernih skladatelja!

UČENICA

Bi li ja mogla nakon nekoliko sati poduke pristupiti audicijama barem ko statistica!

GLUMAC

Vi kod mene ne ćete učiti statiranje nego glumu! Zato uvijek imajte na umu da ste vi glumica kao i svaka

druga, s akademijom ili bez nje, jer u Francuskoj, na primjer, 90% glumaca uopće nema akademije!

UČENICA

Zašto onda kod nas svi traže akademiju?

GLUMAC

Zato jer je to bio „tik“ propalog režima po kojemu je svatko morao imati nekakvu „čitabu“ ili barem partijsku knjižicu da bi postao glumca ili direktora OURA! Vi već i sada možete, nakon nekoliko sati poduke, pokušati dobiti manju ulogu na televiziji, filmu ili u reklami za kalodont!

UČENICA

Voljela bih igrati na filmu pa makar i statirala!

GLUMAC

S filmom bi to bilo malo teže a i zašto statirati kad možete glumiti!

UČENICA

Kako izgledaju audicije za uloge u filmu? Čula sam da je prije svega važno da glumac fizički odgovara liku kojega redatelj traži!

GLUMAC

Ponekad je i to kriterij a ponekad je dovoljno da jednom od naših poznatih i priznatih filmskih redatelja

izrecitirate bilo koju pjesmu na pamet pa da vam da i glavnu ulogu ako u vama otkrije iznimnu glumačku darovitost!

UČENICA

Neke moje kolegice statiraju u reklamama za stopedeset kuna bez ugovora?

GLUMAC

To vam ne bih preporučio osim ako ne reklamirate najbolji WHISKY na svijetu ili dalmatinski pršut!

UČENICA

Jedna moja kolegica dobila je ulogu u reklami za jogurt!

GLUMAC

Pitanje je za koji jogurt i od koje firme! Na tržištu postoje deseci vrsta jogurta od onog s probioticima do onog voćnog s umjetnim sladilima!

UČENICA

Morala je doći u šest sati u jutro na snimanje da bi snimila scenu s jugortom tek u pola noći!

GLUMAC

Tko joj je kriv da je za tako male novce morala tako rano ustati i tako dugo čekati da bi snimila nekoliko sekundi spota s jogurtom kojemu je već odavno istekao rok trajanja! Ili što je još gore držati u ruci praznu plastičnu čašu u kojoj uopće nije bilo jogurta!

UČENICA

Imate pravo! Samo se je osramotila a još do dana današnjega nije dobila ni kune honorara!

GLUMAC

Ti famozni honorari su posebna priča! Uglavnom se isplaćuju ispod stola ili po ugovoru nakon petnaest dana, nakon nekoliko godina, a nekad i nikada! Zato se nemojte osloniti na obećanja o visini honorara koji vam se nudi! Ja bih vam savjetovao, što se vaše finacijske koristi tiće, nastavite i dalje raditi u vrtiću i usput pospremati stan modnoj kreatorici!

UČENICA

Po ovome što kažete ispada da je glumački posao prilično nesiguran od kojega se zapravo i ne može živjeti!

GLUMAC

Sve ovisi! U svakom slučaju korisno je imati jednog dobrog advokata u blizini!

UČENICA

Nevjerojatno koliko god gluma bila nesigurno zanimanje ima nešto što čovjeka drži i daje mu snage da bez obzira na sve zapreke i dalje ustraje!

GLUMAC

Takva je umjetnost! Samo kad se sjetimo koliko je genijalnih umjetnika umiralo u bijedi i siromaštvu, a da nikome od njih nije palo ni na pamet preći u stočarstvo! Gluma je rizik! Ako nema tog rizika glumac postaje činovnika sa sigurnom mjesečnom plaćom i ponekom zaradom u „fušu“! Netko je rekao, prije podne je član ansambla a poslije podne trgovački putnik!

UČENICA

Kako ste vi nosili s vašim angažmanom u HNK!

 

GLUMAC

Bila su to druga vremena bez mogućnosti rada na crno! Ja sam imao tu sreću, da budem i tražen i maksimalno zaposlen!

UČENICA

Primijetila sam da ima sve više i više, tzv. slobodnih glumaca bez angažmana, koji, moglo bi se reći, žive od danas do sutra!

GLUMAC

Njih bi se već moglo nazvati rizičnom skupinom jer ne dolaze svakog prvog na kazališnu blagajnu po plaću! UČENICA

Trenutno im cvatu ruže s obzirom na brojne sapunice koje snimaju!

GLUMAC

Pitanje je samo kako dugo? Na žalost svi oni, i oni u angažmanu i oni slobodni, rastrgani su na sve strane što ruši kvalitetu i sapunica i kazališnih predstava! U svijetu postoji prešutna podjela na glumce sapunica telenovela i sličnih krimi serija, i na glumce koji glume samo u svojim matičnim kazalištima! Što jamči kvalitetu i jednih i drugih!

UČENICA

Možda ste i vi primijetili da ima sve više nezaposlenih glumaca koji su čak oformili i tzv. „nezavisnu scenu“?

GLUMAC

Naravno da sam primijetio! O sličnom fenomenu, pričao mi je jedan moj kolega glumac! Dogodilo se to šezdesetih godina u Parizu kad je masa nezaposlenih glumaca uzela, kako bi to predsjednik Tuđman rekao, „sudbinu u svoje ruke“ i krenula u akciju ne moleći državu za dotaciju!

UČENICA

Naši „nezavisni“ za razliku od onih u Parizu nisu uzeli sudbinu u svoje ruke iako je Tuđman rođen u HRVATSKOJ, a ne Francuskoj!

GLUMAC

Naši čekaju pomoć države! I inače, kad biste i htjeli angažirati nekog od „nezavisnih “prvo bi mu pitanje bilo, „koliki mi je HONORAR“?

UČENICA

Što su u Parizu glumili bez honorara!

GLUMAC

U tome i jest kvaka! Uzevši sudbinu u svoje ruke glumci su počeli otvarati vlastita kazališta pod imenom

„Kafe teatri“ ili „Off teatri“ u kojima bi glumili, režirali i pisali tekstove po svom vlastitom ukusu i nahođenju!

UČENICA

I to sve bez honorara?

GLUMAC

Riješenje je bilo više nego jednostavno!

UČENICA

Kako?

GLUMAC

Utržak od ulaznica nakon predstave dijelio bi se na jednake djelove i ovisno o broju publike svaki bi od

glumaca imao za večeru!

UČENICA

A što ako publike nije bilo kao što je kod nas nema! Što bi onda večerali?

GLUMAC

Publika je hrlila u ta mala rubna kazališta i gotov prestala ići u institucionalna! Prijetila je opasnost da velika kazališta jednostavno izgube publiku!

UČENICA

To se kod nas sigurno nikad ne bi moglo dogoditi!?

GLUMAC

Naravno da ne bi! Jer svi ti slobodni glumci jednostavno čekaju državnu milostinju! Kolega mi je pričao da

su to bile prave fešte nakon predstava! Kupili bi metar krvavica, po francuski BOUDIN, slaveći s punim pravom ono što su svojim radom zaradili!

UČENICA

Kad uđemo u EUROPSKU UNIJU, možda će i naši glumci jesti krvavice, ako nigdje drugdje, a ono u pučkim kuhinjama!

GLUMAC

Živi bili pa vidjeli!

UČENICA

A ona priča o konobarenju!

GLUMAC

Za mene je dostojnije umrijeti kao propali glumac nego kao uspješan konobar! Pravi glumac će prije glumiti prolaznicima u Oktogonu nego biti konobar u SHERATONU!

UČENICA

I ja bih radije glumila OFELIJU na Jelačić placu nego radila ko konobarica u trećerazrednom kafiću!

GLUMAC

Iako su nešto slično napravili nezaposleni pjevači! Radili bi kao konobari u restoranima, ali bi usput gostima, dok bi ovi žderali, pjevali arije iz Veridijevih opera!

UČENICA

Ovaj razgovor s vama je ludo zabavan naplaćujete li ga već kao poduku ili je besplatan?

GLUMAC

On je gratis jer se i ja zabavljam!

UČENICA

Od ovog našeg razgovora mogla bi se napisati urnebesna komedija! U svakom slučaju kad završim s podukom pronaći ču još nekoliko istomišljenika, s kojima bih djelila utržak, jela krvavice i zajedno s njima, kao u Parizu otvorila vlastito kazalište!

GLUMAC

IN PROVERBIO VITERE EST AUDACES FORTUNA IUVAT!

UČENICA

Što vam pak to znači! Koliko znam pod takvim naslovom SHAKESPEARE nije napisao nijednu komediju!

GLUMAC

U prijevodu s latinskog to znači: „ Stara poslovica kaže, hrabrima sreća pomaže“!

UČENICA

Uvijek sam bila hrabra vidjet ćemo koliko sam talentirana?

GLUMAC

Po vašim reakcijama vidim da ste i hrabri i talentirani! Ali kako naći prostor za vaše kazalište?

UČENICA, veselo.

Iza moje kuće! Iza kuće imamo jednu staru šupetinu u kojoj tata drži oružje još iz Domovinskog rata!

GLUMAC, blago se čudeći.

A je li?

UČENICA

Minobacač i kalašnjikov su mu sigurno već zahrđali, a i pitanje je kada će mu opet trebati!

GLUMAC

Pa sad, nikad se ne zna!?

UČENICA

I to što kažete! Ipak će bit bolje da on to sve lijepo pospremi na tavan skupa s bombama i granatama, pa da

u slučaju…

GLUMAC, zabrinuto.

Jer kako je krenulo!

UČENICA

Šupa bi bila idealan prostor i s malo truda vrlo brzo bi se mogla preurediti u jedan atraktivan rubni teatar od

sedamdesetak m2 s garderobom i sanitarnim čvorom!

 

GLUMAC

S moje strane imate apsolutnu podršku! Što više i besplatne savjete kako voditi repertoarnu politiku! UČENICA

Baš vam hvala!Nakon što završi moja poduka ovaj naš razgovor bit će prva komedija koju ču izvesti s

kolegama na daskama našeg teatra! Bit će to kazališna novost koja će iz temelja promijeniti kazališnu politiku ove naše učmale i bezidejne kazališne sredine!

GLUMAC

Kad počnete pisati ovu našu komediju, mislite li da ćete se sjetiti cijelog našeg razgovora?

UČENICA

Ne brinite upamtila sam svaku riječ! Ne da se hvalim ali imam nadprosječno pamćenje! U to ćete se i sami uvjeriti!

GLUMAC

Ako vam zafali koja riječ i ja ću se nećeg sjetiti!

UČENICA

Nakon ove komedije koju ću napisati imat ćete učenika preko glave! Bit će vam najpametnije da otvorite ŠKOLU GLUME!

GLUMAC

Što više i vaš prostor u šupi kad postane kazalište mogao bi se koristiti kao glumačka škola! Tako bar ne bih trebao, sve one učenike koji će mi dolaziti, podučavati u kuhinji!

UČENICA

Tad’ biste u miru mogli i kuhati!

GLUMAC

Mislite li da će vas vaš otac kao policajac podržati u vašem smjelom naumu?

UČENICA

Sigurna sam da hoće! Ali samo pod uvjetom da igramo hrvatske komedije i drame s nacionalnim i patriotskim nabojem, a ne ono smeće iz EUROPE I SVIJETA koje nema veze s hrvatskom stvarnošću!

GLUMAC

Ako je tako i ja se slažem s idejom da to bude prvi hrvatski rubni teatar koji njeguje izvornu hrvatsku riječ! Čim pripeme budu završene i prostor uređen morat ćete novoosnovanom kazalištu dati i ime pod kojim ćete ga objavljivati u novinama i na Internetu!

UČENICA

Znam kako će se zvati!

GLUMAC

Recite baš me zanima?

UČENICA

OFF THEATER ŠUPA!

GLUMAC

BRAVO! To je pravo ime za jedno rubno kazalište! Nema šta, mozak vam radi sto na sat!

UČENICA

A što se reklamiranja tiće i obavijesti o repertoaru, slat ćemo ih putem interneta svim portalima od

Femina.hr, Idemvan.hr, Teatar.hr, do PORT.hr, kao i dnevnim listovima s adresom teatra, brojem mog mobitela za rezervacije i punim imenom teatra, OFF THEATER ŠUPA!

GLUMAC

Ja mislim da će to biti velik dan ne samo za vas i mene, već i za hrvatsku komediografiju!

UČENICA

„Računajte na mene“ rekli bi partizani! Voljela bih da što prije počnemo s podukom i našim projektom!

GLUMAC

Budući da sam vas upoznao i vidio kako izgledate, predlažem da prvu probu održimo već sljedećeg tjedna u

utorak u 18 sati, ako se slažete?

UČENICA

Naravno da se slažem!

 

GLUMAC

Ja ću do tada malo prelistati klasični dramski repertoar, spremiti vam prikladan monolog i zajedno odabrati recitaciju!

UČENICA

Smijem li ja donijeti svoje pjesme!

GLUMAC

Naravno! Na to sam i mislio da odaberemo upravo jednu od vaših pjesama! Počet ćemo lagano i s govornim vježbama da razdrmate glasnice i usavršite dikciju! O.K.?

UČENICA

O.K. slažem se! Drago mi je da ste pristali podučavati me, nadam se da ću ispuniti očekivanja i da će moj

talenat zasjati punim sjajem! Ako bih smjela biti malo neskromna!

GLUMAC

Nije loše da je glumac svjestan svoje veličine, pritome uvijek vjerujući u ono što radi!

UČENICA

Ništa sad bih već trebala krenuti! Vidimo se sljedeći utorak u 18 sati! Baš se veselim!

DIGNE SE ONA I ON PRUŽE SI RUKE. GLUMAC JE OTPRATI DO VRATA!

GLUMACA

Doviđenja do utorka! I ne zaboravite ponijeti svoje pjesme!

KRAJ

OFF THEATER BAGATELLA JE KONCEPCIJSKI AUTORSKO KAZALIŠTE KOJE NA SVOM REPERTOARU IMA ISKLJUČIVO DJELA PISCA, REDATELJA I VLASNIKA OFF THEATRA BAGATELLA MARKA MIKULANDRE.

OFF THEATER BAGATELLA JE JEDINO KAZALIŠTE KOJE JE SAGRAĐENO NAKON HRVATSKOG NARODNOG KAZALIŠTA! 1978 GODINE, U NEDOSTATKU KINA, MJESNE ZAJEDNICE ILI DRUŠTVENOG DOMA ZA KULTURU SOCIJALIZMA!

STIPE ŠUVAR MINISTAR KULTURE U KOMUNIZMU KAD JE TO ČUO JAVNO JE IZJAVIO: “Taj koji gradi kazalište, taj ili je lud, ili je Rokefeller”!