Povijest kazališta

Bolje veliki uspjeh u malom teatru nego mali uspjeh u velikom teatru, a još bolje od malog uspjeha u malom teatru
Eugène Ionesco

Bagatella je mala, ali u svemu drugom je DIV!
Marko Mikulandra

Nema ništa lažnije ni istinitije od kazališta
Louis Jouvet

Bagatella je rođena! Doduše u teškim mukama, ali ipak rođena, 2. veljače 1978. godine, točno sedam godina nakon HRVATSKOG PROLJEĆA! Bila je to senzacija kao da je nakon „proljeća“ naglo nastupila sibirska zima! Ili, kao da ste usred SAD-a osnovali kolhoz i počeli glumiti socijalizam s ljudskim likom? Istina, skoro je došlo i do spontanog pobačaja, ali su na svu sreću neki komunisti bili više artisti negoli komunisti, i tako nam, praveći se ludi, ipak dopustili otvaranje prvog privatnog rubnog kazališta u Jugoslaviji!

Punim imenom trebali smo se zvati CAFE THEATRE BAGATELLA, po uzoru na francuska rubna kazališta. E, ali kad smo nekoliko godina kasnije krenuli registrirati ime i djelatnost teatra, kod nadležnih organa došlo je do problema i dilema! Kako istima nije pasalo da u naslovu stoji riječ CAFE, jer, tko zna, možda ti pijani glumci žele pod firmom teatra otvoriti kafić, „CAFE“ su iz rješenja jednostavno izbacili i ostavili da se scenska djelatnost u teatru Bagatella smije odvijati samo pod imenom „THEATER BAGATELLA“, dakle bez onoga CAFE! Odtada pa do danas ostali smo Off Theater Bagatella što ipak zvuči manje ugostiteljski! Da apsurd bude veći, ni nakon 33 godine postojanja nije nam palo na pamet otvoriti kafić!

Inače, da ne biste pomislili kako se preko noći socijalizam pretvorio u kapitalizam, naša djelatnost smjela se odvijati jedino pod kontrolom i nadzorom organizacije zvane: SAVEZ SOCIJALISTIČKE OMLADINE HRVATSKE!

No, ipak je to bila pobjeda slobodnog tržišta i prvi slučaj privatnog poduzetništva, iako samo u kulturi!

I tako smo krenuli u avanturu: mi, omladina i diktatura proletarijata!

Sad je vrijeme da spomenem i moju partnericu u projektu „Bagatella“, kasnije i moju suprugu, Slavicu Maras, možda najdarovitije stvorenje hrvatskog glumišta! Naprosto je teško reći u čemu je bila bolja, u glumi, pjevanju ili pjesništvu? Ili pak u čišćenju i prodaji karata!! Bila je Katica za sve! Bila je duša i smisao Off Theatra Bagatella! I dok je njena poznatija sestra Nela Eržišnik zabavljala Maršala a Jovanka se smijala oko glave, dotle su Slavica i Pero Kvrgić, najveći od najvećih, punih dvadeset i pet godina u Bagatelli, zabavljali radničku klasu!

Možda će nekoga zanimati zašto baš ime BAGATELLA! Srećom, bar smo u izboru imena imali punu slobodu odlučivanja za razliku od DINAMA, koji je još dobro prošao, jer se mogao zvati i N K PAJSER, znate onaj komad željezne šipke kojom se skidaju automobilske gume s “felgi“!

Samo ime Bagatella nije nastalo zahvaljujući Beethovenovim bagatellama, već nam ga je našao naš veliki hrvatski pjesnik Milivoj Slaviček, po uzoru na jedan sličan teatar u Poljskoj koji se također zvao BAGATELLA!

 

Uza sve nedaće i poteškoće jedan je kazališni projekt ipak zaživio, pružajući zadovoljstvo nama osnivačima, publici, glumcima, redateljima, dramskim piscima, novinarima, kritičarima i sveukupnoj kulturnoj javnosti! Evo samo nekih komentara povodom otvaranja OFF Theatra Bagatella ili KAFE – TEATRA BAGATELLA, kako su ga u početku zvali!

STIPE ŠUVAR:

Taj gastarbajter koji je uložio svoj novac u kazalište ili je lud ili je Rockefeller!

MATICA travanj 1980. Mirjana Greblo:

Nije „Bagatella“ poklonila radost samo svojim sugrađanima. Nedavno je s velikim uspjehom gostovala i među našim radnicima u Švicarskoj i Zapadnoj Njemačkoj….

 

 

JOSIP PAVIČIĆ VJESNIK 9. 2. 1979.

…Umjesto u gostionicu ili što slično jedan je čovjek uložio svoj novac u kazalište – BAGATELLA, koliko se zna, prvo je u nas, koje je tako nastalo, a to ne bi trebalo bagatelizirati…

ITD, Beograd broj 31 – 1982. g.

Snađi se glumče

Već pune četiri godine u Zagrebu (Bednjanska 13) postoji i radi Kafe-teatar Bagatella, prvi i do danas jedini vaninstitucionalni (off) teatar u Jugoslaviji…

VJESNIK 29. 1. 1982.

Scenske novine zvane Bagatella

Već četiri godine u Zagrebu postoji specifični teatar Bagatella koji je s vremenom postao veoma zanimljivo kulturno okupljalište… Zagreb ima kazalište koje je nešto između klasične institucije i slobodne grupe… Za sada je prvi i jedini ovakve vrste u našoj zemlji!

INTERVJU, POLITIKA 2. 4. 1982.broj 22 (154)

Zvonimir Majdak, književnik

Da bi se otvorio kafe-teatar potrebno je dosta novca ali još ljubavi, mašte, talenta i upornosti da se dokaže da kafe-teatar nije što i kavana…Kafe-teatar Bagatella koji ne spada među posvećene i debelo subvencionirane ustanove, zbog toga se mukotrpno probija…

ARENA, 6.4. 1978. B. Đorđević

…Upravo u vrijeme kad se neki kazališni radnici žale na krizu, male plaće i prazne dvorane… To kazalište nastalo je poput onih iz Latinske četvrti u Parizu gdje se glumci i posjetioci uvijek osjećaju kao obitelj, gdje nikada ne nedostaje iskrenosti i zanosa dramskog stvaralaštva…To je prvi Kafe-teatar da se čovjek zabavi, nasmije, da glumcu pogleda u oči jer tu nema ni zastora, ni kulisa, ništa se ne glumi – igra se život…

BORBA, 26. 12. 1984. Novković

Slavica Maras i Marko Mikulandra zajedno su direktori i umjetnički selektori, glumci, voditelji, biljateri, inspicijenti, čistači, „ djevojka za sve poslove“ za koje bi inače trebalo angažirati najmanje 30 radnika…

VEČERNJI LIST, 7.12. 1978. Marija Grgičević

Pariz u Trnju

„GOSPODIN BARNETT“ Jeana Anouilha u režiji Nicole Anouilh – uspjeh Cafe-theatra Bagatella! Zagrebačka izvedba dobila je pravi anujevski pariški „štih“ ali nije zaboravila tlo na kojem živi…u tom malom prostoru pozornica i gledalište gotovo se stapaju…

Marijan Matković o Bagatelli:

Hrvatsko narodno kazalište naša je katedrala, a kazalište Bagatella naša je kapelica…

 

I tako su se u kapelici počele nizati mise, tj. predstave: POMIRBENO ROČIŠTE – Slobodan Šembera, GLAVNO DA SE GURA – Majdak, Maras, Mihaljinec, GOSPODIN BARNETT– Jean Anouilh, DJEVOJKA ZA UDAJU – Eugène Ionesco, RUPA – Eugène Ionesco, RUPA ZA UDAJU – Ivan Kušan, ČEKAONICA – Claude Broussouloux, KRVAVI JACQUES – Vanča Kljaković ( snimljena za TV) ČAROLIJA GLUME – Pero Kvrgić (snimljena za TV), FRIGANE SRDELICE – Claude Danaud, JA ŠUMOM – ON DRUMOM (Tko kroz vjetar ide) – Franz-Xaver Kroetz, LEKCIJA – Eugène Ionesco, DIE KURVE – Tankred Dorst.

I na kraju, evo jednog kazališnog eksperimenta Ionescove LEKCIJE koji je vrijedno spomenuti! Claude Debor, poznati profesor iz LEKCIJE koja se već tridesetak godina igrala u Parizu, nakon gostovanja na IFOT- u, došao je ponovo u Zagreb, da bi u Bagatelli s Anjom Šovagović, on na francuskom, a Anja na hrvatskom odigrali LEKCIJU, a da nijednog trenutka nije došlo do pogreške u replikama! Slavica Maras kao sluškinja glumila je malo na hrvatskom malo na francuskom, da ne kažemo na francusko – hrvatskom, što će reći da su Hrvati sličnu kovanicu već dobro upoznali!!!! U svakom slučaju, po našim saznanjima, nešto se slično u povijesti teatra još nije dogodilo?!

 

Nakon 33 godine nije se uvijek lako sjetiti koje su se sve predstave i događanja redala na repertoaru Off theatra Bagatella?

Sad nekako razumijem i svjedoka na sudu, koji se i nakon 30 godina mora sjetiti u čemu je okrivljenik hodao, u… tenisicama ili martensicama?

I samo da ne zaboravim!? Trenutno se prisjećam jedne anegdote koju je također vrijedno spomenuti! Za vrijeme nastupa Zagrebačkih solista u Bagatelli, maestro Tonko Ninić mi je nakon nastupa prišao i oduševljeno rekao: Na ovakvu akustiku kakva je u Bagatelli naišao sam još jedino u jednoj crkvi u Americi u državi Massachusetts! Eto, bar u akustici odzvanjamo krščanski!

Da bi se bolje upoznao kvart u kojem je Bagatella začeta i djelovala evo još nekoliko zgoda i zgodica:

Slavni splitski pisac Miljenko Smoje i njegova supruga posjetili su Zagreb i usput zaželjeli vidjeti tu „slavnu Bagatellu“! Gospodin Smoje nakon što je pogledao u papirić i pročitao adresu zamolio je taksista da ga odveze u Bednjansku 13 u kazalište Bagatella!

Na to će taksist: Gospon dragi vi ste se zabunili! Na toj adresi nema nikakvog kazališta, to je zabita periferija po čijim ulicama trče psi lutalice a krave slobodno pasu na obližnjoj livadi!

Na to će opet gospodin Smoje: Ništa, ništa, ipak vi mene odvezite pa da se i vi i mi uvjerimo ima li tamo kazalište ili su samo krave!

Taksista nevoljko: Ha dobro kad ste već zapeli, odvest ću vas!

I tako evo njih pred Bagatellom a taksist blijedo gleda i čudi se da i s ove strane pruge postoji kazalište!

Na kraju mu nije ni naplatio!

S druge pak strane najveći njemački kabaretist osamdesetih godina Dietrich Kittner, gostujući u Bagatelli nije se mogao nadiviti kvartu u kojem je smještena Bagatella! Stalno bi ponavljao: E kad bih barem ja imao svoj CABARET među radničkom klasom i tvorničkim dimnjacima! Na žalost moj se nalazi u najotmjenijem dijelu Hannovera među bogatunima i snobovima! Naime, tu treba reći da je gospodin Kittner bio zadrti ljevičar! Ta njegova odbojnost prema desnim političarima išla je tako daleko, da je parodirajući njihove govore, izjave i rasprave, smatrao, da isti trebaju dobiti i zaslužene honorare za svoje tekstove, pa im je redovito slao po 10 DM mjesečno!

 

Tamo gdje su nekad bili svinjci, skladišta i prizemnice (kako reče taksista), danas se uzdižu banke i mjenjačnice! Deset banaka zamijenilo je deset birtija! Zato, ako tražite pravu banku za kredit u „švicarcima“ takvu ćete sigurno naći pokraj Bagatelle! I ne samo to! Koristeći kredit u švicarcima ne kupujete samo jedan auto nego dva! A to što je drugi auto virtualan to i nije tako strašno u eri virtualnih igrica!

 

A sada nešto i o drugim događanjima u Off Theatru Bagatella! Naime, imali smo toliko ideja da smo radili i za druge koji malo teže misle! Na primjer „ Festival glumca“ koji je bio dio našeg programa još osamdesetih godina, u vrijeme dok su drugi razmišljali kako od glumca napraviti trgovačkog putnika! Pa onda Program off koji smo ponudili HRT-u, dok jedne noći u terminu porno filma nismo ugledali naš program off pod nazivom „PROGRAM PLUS“! Itd, itd! No, da ne bismo gubili vrijeme s plagijatima, okrenimo se radije brojnim izvornim scenskim događanjima, koja smo, tek sad to vidim, trebali patentirati!?

Evo samo neka Bagatellina događanja na koja su mnogima rasle zazubice:

INTERNACIONALNI FESTIVAL OFF THEATRA popularni – IFOT!

celava_pjevacica1 celava_pjevacica2

DANI EROTSKO POETSKOG TEATRA – DEPT

FESTIVAL SMIJEHA – protagonisti: Pero Kvrgić, Ivo Serdar, Zijah Sokolović, Mirko Vojković, Ljuba Moljac, Nela Eržišnik, Stjepan Đ. Stanić, Slavica Maras, Žarko Potočnjak, Slavko Brankov…

DAN GLUMCA

I čitav niz sporednih događanja, kao što su:

Jimi cabaret, Bagatellamix, Masne priče, Sportska srijeda, Gostovanja iz zemlje i inozemstva, Ciklusijada,

Večeras improviziramo, pantomima, stand up komedy ( u vrijeme kad još nitko nije imao poima što je to), klasična glazba, jazz, video program, film, talk – show, recitali, zabavna glazba, promocije, šansona, dan Miroslava Krleže, itd, itd, da ne nabrajamo dalje!

Svako od ovih događanja ima svoju povijest, svoje trajanje i svoje junake!

Evo što je napisao jedan uvaženi francuski kazališni list o Bagatelli:

„Ne quittons pas la Yougoslavie sans faire une halte à Zagreb où fonctionne le premier (et seul) café-théâtre du pays, „Bagatella“. Marko Mikulandra l’a ouvert en 1978 après un séjour prolongé à Paris. C’est peut-être la raison pour laquelle la plupart des pièces présentées jusqu’ici-courtes en général – sont français. Marko Mikulandra qui dispose d’une salle de cent places environ et ne donne qu’un spectacle dans la soirée (à l’inverse des café – théatres parisiens qui multplient leurs programmes) c’efforce de susciter, parmi les auteurs locaux, des oeuvres originales pour ce genre de théatre, nouveaux pour eux, et de créer une collaboration suivie – pour ne pas dire une complicité, avec son public pour lequel il multiplie rencontres, débats, voire séances de télévision… Avec l’aide de Slavica Maras, vedette et animatrice du lieu, il est en train d’y parvenir.

L’AVANT SCENE 2. OCT. 82 „THEATRE“ PARIS

S ovim francuskim tekstom htjeli smo se samo malo napraviti važni, a možda nekoga potaknemo i da počne učiti francuski?

A sad nešto o popularnom TALK – SHOWU OFF THEATRA BAGATELLA!

Oni stariji se vjerojatno sjećaju da je svake nove godine išao zajednički jugoslavenski program bratstva i jedinstva u kojem se nije pitalo za troškove proizvodnje i za visine honorara! Važno je bilo da se jede, pije, pleše, i po srpski peva! Da bi nakon te skupe papazjanije izašla ovakva kritika:

ZABAVNO!

Što se novogodišnjeg programa tiče, najduhovitija emisija bila je „ Novogodišnji Teatar Bagatella“ s dobro odabranim gostima koji su umjeli časkati na neposredan i duhovit način, bez namještaljki i isforisiranih scenarija.

(Televizija Zagreb)

Branka Malčić

A već sljedeće godine čitamo ovo:

ZABAVNO!

Kao i prošle, i ove godine se u novogodišnjem programu najviše istakla emisija Cafe Theatra Bagatella, puna zanimljivih gostiju, spontanog razgovora i toliko potrebne vedrine.

(Televizija Zagreb)

Branka Malčić

Pa onda opet,

ZABAVNO!

Kao i svake godine ni ove nas nije razočarao program «Cafe teatra Bagatella» koji je radjen specijalno za novogodišnju priredbu ali bi se mogao emitirati u bilo koje vrijeme. Zanimljivi gosti, mnogo zabave, neobaveznosti i iskričavih dijaloga.

(Televizija Zagreb)

Branka Malčić

 

I tako nakon tri godine već je postalo svima bedasto da im svake nove godine jedno rubno kazalište od stotinjak mjesta, s periferije Zagreba, „sjebe“ kompletni jugoslavenski program realiziran milijunima dinara! Srbima nisu pomogle ni cajke, Kosovo je ionko držalo figu u džepu, a ni Hrvatima vužgi ga Blaž, Slovencima „na planincah sončece sija…,“ Makedoncima folklor „, a ni Crnogorcima njihovo junaštvo: „Crna Goro majko naša sinovi smo tvog stijenja i čuvari tvog poštenja…

Partijski sekretari za kulturu bijesnili su i pitali se mogu li ti debilni urednici smisliti nešto što ne će biti samo red plesa, pa red pjesme, pa red stupidnog humora, pa red nazdravičarstva, pa onda opet sve ispočetka…

Dobro je rekao Anton Marti najveći mag svih jugoslavenskih televizija: „Mi samo štancamo!“

A evo samo nekih od gostiju „TALK – SHOWA, koji je posramio cijelu Jugu i sve narode i narodnosti: B. Kraljeva, Lj. Tadić, P. Kvrgić, F. Šovagović, N. Eržišnik, dr. Košićek (koji tvrdi da je seks fiziološka potreba kao jesti, piti ili spavati), dr. Hudolin, V.Krpan, T. Ninić, P. Gvozdić, R. Sokić, T. Kesovija, A. Dedić, K. Cigoj, G. Novak, R. Šerbedžija, S. Đ. Stanić, K. Papić, Ž. Malnar, I. Brešan, S. Radić, V. Vukov, Z. Sokolović, Č. Blažević, J. Lisac, K. Metikoš, S. Langerholtz, M. Slaviček, B. Violić, Z. Tadić, M. Sagner, I. Gamulin, G. Končar i mnogi mnogi drugi! Neki od spomenutih bili su gosti redovitih Bagatellinih talk – showova a neki novogodišnjih!

Urednici nisu znali smišljati, ali su još i u devedesetima, znali debelo cenzurirati!

U drugoj seriji Bagatellinih novogodišnjih talk – showova od 91. do 94. u jednom od njih bio je gost i naš poznati pijanist ali i unuk velikog hrvatskog političara Stjepana Radića ubijenoga u Srpskoj narodnoj skupštini!

Kao poznati unuk još poznatijeg djeda nakon 45. godine danonočno mu je pod prozorom šetala UDB-a! U trenutku kad mi je to rekao palo mi je na pamet spasonosno pitanje: Gospodine Radiću kad ste već dan i noć imali UDBU za vratom, zašto se niste izravno obratili drugu Titu za pomoć, kad ste već bili kolege i jedan i drugi svirali klavir?

Na to će gospodin Radić resko! Ma dajte molim vas o kakvom to sviranju klavira govorite i kakav kolega!? Taj se je hohštapler samo slikao ispred onog bijelog klavira koji je „konfiscirao“ kralju Petru Karađorđeviću!

 

I eto najljepše pitanje i najljepši odgovor cijelog talk – showa završili su na smetlištu cenzure!! A kao imali smo već svoju državu!? Biskup Bogović bi rekao „jugoslavensku Hrvatsku“!

Sve u svemu bilo je to zlatno doba Bagatelle iako je cijena zlata bila daleko niža od današnjih 1850 $

po unci! Zato, da vas ne bismo zamarali poviješću, iako je povijest učiteljica života, samo nema đaka, napravimo vremenski skok i pogledajmo što se je događalo zadnjih dvadeset godina!

Evo nekih djelatnosti Off Theatra Bagatella koje su obilježile kraj i početak novog stoljeća! Od 91. – 2011. Dogodile su se recesija, kriza i porast nezaposlenosti, a u Bagatelli su se osmišljali projekti koji će obilježiti djelatnost Off Theatra Bagatella zadnjih dvadesetak godina! Najvažniji od njih svakako je kazališna i filmska škola ili preciznije rečeno poduka iz kazališne i filmske glume, paralelno! Upravo ulazimo u dvadesetu godinu rada jedne i druge škole koja je iznjedrila vrhunske hrvatske glumce i glumice, nositelje glavnih uloga u teatru, na filmu i televiziji! Poduka glume za dva različita medija pokazala se kao pun pogodak s obzirom na činjenicu da je gotovo cijela jugoslavenska filmska produkcija (čitaj partizanska) patila od pretjerane kazališne glume, prejterane geste i lažne patetike!

Dobrim dijelom to je nasljedio i hrvatski film gušeći se u istim problemima!

No, zahvljujući mladoj generaciji hrvatskih sineasta i našim naporima da se pred kamerom ne glumi kao na pozornici, doprinijeli smo da se hrvatski film gotovo u cijelosti oslobodi kazališnog glumačkog sindroma!

Evo jedne anegdote koja najbolje ilustrira nesporazum kazališnih glumaca s filmom i filmskom glumom.

Prvih godina nakon rata (45.), snimao se jedan od brojnih partizanskih ili ti antifašističkih filmova! Jedan od starijih i „baždarenih“ kazališnih glumaca, ugledavši kako dolaze partizani, trebao je reći „ ZDRAVO DRUGOVI PARTIZANI“! No on je to tako glasno i uzvišeno rekao kao da je duh Hamletova oca! Redatelj ga je upozorio na patetičnost njegova pozdrava koji je trebalo izgovoriti sasvim obično kao u životu – zdravo drugovi partizani!! Nakon pedesetak repeticija konačno je kako – tako uspio izgovoriti onako kako je to redatelj tražio!

Eto vidite, to je sad bilo dobro, reče mu redatelj! A on će na to redatelju, pomalo uvrijeđen i razočaran, u svom patetičnom stilu: PRDNEM TI JA NA TAKVU GLUMU!!

 

Na daskama Bagatelle glumu su učile mnoge današnje zvijezde domaćeg filma, sapunica i TV – reklama:

Jelena Veljača (danas Popović Volarić ), Ozren Grabarić, Ozren Dometar, Hana Hegedušić, Kristijan Potočki, Anita Matić… Poduku iz kazališne glume u Off Theatru Bagatella prošle su i neke estradne zvijezde poput Emilije Kokić, Nine Badrić, Nives Drpić, Zdenke Kovačićek, Ele, Anamarije…

Poduku iz kazališne glume vodili su poznati dramski umjetnici: Zvonimir Zidarić, Marija Kohn, Branka Cvitković, Dubravka Miletić, Žarko Potočnjak, Vid Balog, Goran Grgić, Ivica Pucar, a tijekom godina polaznike Bagatelline poduke iz filmske glume podučavali su najpoznatiji redatelji hrvatskog filma: Krsto Papić, Petar Krelja, Rajko Grlić, Mladen Juran, Branko Ivanda, Eduard Galić, Goran Rušinović, Lukas Nola, Dalibor Matanić, Vinko Brešan, Branko Ištvančić, Kristijan Milić, Snježana Tribuson, Dražen Žarković, Jakov Sedlar, Tomislav Radić, Zvonimir Rumbolt, Stanislav Tomić, Neven Hitrec, Zoran Margetić, Ognjen Svilićić, Daniel Kušan, Zrinka Matijević, Vlatka Vorkapić, Tomislav Žaja, Vicko Ruić, Vladimir Tadej, Zrinko Ogresta, Mladen Dizdar, Ljubo Lasić, Aldo Tardozzi, Goran Vitez… to su samo neki od znalaca koji su svoje znanje prenosili na polaznike filmske škole u Bagatelli!

Mnogi su od polaznika preko Casting kluba OTB-a dobili značajne uloge na filmu i televiziji. Tako na primjer Ozren Dometar, Zvonimir Hrabar, Mareta Grginović i Kristina Kegljev, igraju četiri glavne uloge u zadnjem dugometražnom filmu Željka Senečića „Pušiona“. Film je ujedno i hommage kazalištu Bagatella, čije se ime i zdanje provlače kroz cijelu radnju filma.

Na samom kraju evo još nekih sjećanja, moglo bi se reći političko – kulturnih!

Svi znamo ili bar većina ljudi iz kulture zna, da je političar Sanader postao doktor, doktoriravši, ne na bilo kome, već na najvećem francuskom dramskom piscu Jeanu Anouilhu čija je supruga na moj poziv došla u Zagreb i dva mjeseca boraveći u kući moje pok. supruge SLAVICE MARAS režirala njegovu dramu „GOSPODIN BARNETT!

Puno godina kasnije kad je dotični DOKTOR već bio premijer, HNK je pripremao BECKETTA, jedno od najvećih djela JEANA ANOUILHA, po kojem je snimljen i film s Richardom Burtonom i Peterom O’ Tooleom! Trenutak je bio idealan da moja dobra prijateljica Nicole Anouilh dođe još jednom u Zagreb i uvelića premijeru svog supruga i velikog pisca! Nicole je s oduševljenjem prihvatila poziv i pristala da sa svojom unukom nazoći svećanoj premijeri predstave! Nakon njenog pristanka istog sam dana nazvao stožer HDZ-a i zamolio osobu (pretpostavljam tajnicu dr. Sanadera) da mu prenese mogućnost dolaska Nicole Anouilh u Zagreb! Priznat ćete ništa ljepše da „doktor“ upozna suprugu čovjeka na kojem je doktor, doktorirao! Na žalost doktor se nikada nije oglasio, možda od straha ili nelagode što je po nekima njegova knjga o J. Anouilhu obična besmislica! Eto, na BESMISLICI bismo mogli stati! Neka to bude poanta ove priče!

Ili ipak ne! Vrag mi ne da mira pa moram reći i ovo: Upoznavši cijelu obitelj Anujevih, sve stvaralačke krize Jeana Anouilha i njegov opus, možda sam i ja, kao osoba bez titule, mogao doktorirati na tom velikom piscu, utoliko više što smo Slavica i ja, za svakog našeg posjeta Parizu, odsjedali u vili Anujevih ili kako bi Francuzi rekli „Hôtel particulier“, gdje nas je posluživao crnac Barry u bijelim rukavicama i otmjenog držanja! Nažalost, kako nisam bio intendant velikog teatra već samo jedan od osnivača male „kapelice“, za dlaku mi je izmakla titula «doktora», a opet ne završiti medicinu a biti DOKTOR mislim da je to čisti snobizam i varanje samoga sebe! Ako već gore spomenuti doktor i nije bio doktor medicine, mogao je barem biti travar! Ali ni to nije bio!

 

Snimajući prve talk-showove osamdesetih godina moralo se strogo paziti na republički ključ, po kojem su gosti morali dolaziti iz svih republika i pokrajina osim Kosova, a i samo ime TALK – SHOW bilo je sumnjivo,

nepoželjno i proskribirano! Više su im se sviđali naslovi „SUSRETI“ „RAZGOVORI“ „PRIČAM TI PRIČU“ i slična sranja!

Eto, to je bila politika u kulturi što je nekad bilo čak i korisno jer su nam Titovi omladinci iz onog famoznog „SAVEZA“ barem rezervirali sobe po hotelima za sudionike naših brojnih festivala i gostiju koji su nam dolazili iz Europe i ostatka svijeta!

Ovo su tek bile crtice nakon „Bagatellinog velikog praska“! Mogli bismo reći bili smo Svemir u malome! Nove su se „zvijezde“ rađale: neke velike, neke patuljaste, neke sjajnije, a neke manje sjajne, dok su one druge kojima je istekao rok trajanja, umirale, gasile se ili bi ih jednostavno progutala – CRNA RUPA!

 

Htjeli mi to ili ne, morali smo se prilagoditi novim okolnostima! Teatar kakav je bio prije trideset godina nije više mogao funkcionirati kao što slični teatri funkcioniraju danas! Vremena su se promijenila, kriza i bankroti spustili su nas na zemlju, a publici koja ne može otplaćivati rate kredita ne pada na pamet još ići i u kazalište!

Sad bi i komunjare likovale i srale kako smo opet došli na ono njihovo „snađi se druže“ No, koliko god se oni snalazili ipak su propali, dok se mi snalazimo da bismo opstali!

 

I tako nakon dugo godina probijanja i lutanja, bez dotacija i zavisti nesposobnih, tražeći tuđe tekstove, angažirajući nedarovite redatelje, ponašajući se kao što se većina kazališta ponaša, nakon dugo godina postojanja shvatili smo da je pravo riješenje AUTORSKO KAZALIŠTE, možda prvo takve vrste u svijetu?! Svi smo čuli za autore pjevače, autore filmske redatelje, pa zašto onda ne bi i Bagatella egzistirala kao AUTORSKO KAZALIŠTE? Postalo je naprosto preskupo za jedno rubno kazalište tražiti pomoć u istrošenim redateljima, dvojbenim piscima Amerike i Ujedinjenog Kraljevstva, u glumcima koji traže svoje honorare, a na predstavu im dođe jedva dvoje ljudi i to kad pada kiša!

I tako čitajući jedan glupi kazališni tekst nakon prvog čina shvatio sam i rekao sam sebi: ako ovaj ima hrabrosti napisati takve budalaštine, e onda bih i ja morao imati hrabrosti napisati nešto bar sto puta bolje ili gore, nije važno!

Sjeo sam za kompjutor napisao prve tri OPAKE komedije tiskane u knjizi 2002. godine, da bi ih u sljedećih osam godina napisao 60, objavio trinaest knjiga, utemeljio EDICIJU OFF THEATER i vjerojatno postao „rekorder“ po Guinessu?! Bili su to prvi koraci autorskog kazališta! Počeo sam pisati, režirati, dizajnirati kostime i scenu, raditi na rasvjeti i tonu, specijalnim efektima i glazbenoj pratnji; biti PR, voditi filmski studio i birati darovite glumce i glumice u vlastitoj glumačkoj školi za realizaciju vlastith komedija i drama! Usput obavljajući i poslove domara što će reći čišćenje, pranje, prodaja ulaznica i peglanje kostima! Mogao bih reći kao što je to rekao svestrani Orson Welles malobrojnoj publici koja je došla na njegovo predavanje, „mene je tako puno a vas tako malo!“ Ili, da sam sujetan, prepotentan i samoljubiv, rekao bih «Le Théatre c’est moi», kao što je rekao Louis XIV «L’Etat c’est moi»! A opet, kakve veze ima država s kazalištem?! Ili ipak ima???

Slavica Maras, koja je bila duša i tijelo Off Theatra Bagatella, a ja Marko Mikulandra obični „statist“, preminula je 2010. godine i jedino što mi je preostalo bilo je preuzeti vođenje kazališta i pokušati mu udahnuti novi život! Uvijek se sjetim KUMA II i AL PACINA!

Inače EDICIJA OFF THEATER jedinstvena je u europskoj kazališnoj praksi i jedna od djelatnosti Off Theatra Bagatella na koju smo posebno ponosni!

Nakon prvih reakcija na moje komedije ne bih se trebao posramiti ni Molièrea:

Evo što su rekli o mom djelu, a manje o liku:

NELA ERŽIŠNIK – glumica i najveća hrvatska komičarka svih vremena: Marko Mikulandra je hrvatski Moliere!

MAJA ŠOVAGOVIĆ – galeristica: To je Hrvatska!

ANJA ŠOVAGOVIĆ – DESPOT – prvakinja Dramskog kazališta Gavela: Nisam čitala jer Despot spava s knjigom! Čak je napravio i podjelu za opaku komediju „ Kako orobiti banku iza ugla“! Odlučio je predstavu i režirati!

PETAR VEČEK – redatelj: Smijao sam se! Osim toga komedije Marka Mikulndre su PAMETNE!

HRVOJE BOŠNJAK – slikar i likovni kritičar: U Markovim komedijama svi su kreteni genijalci a genijalci kreteni!

JOSIP PEČARIĆ – Svjetski matematičar i akademik: Najviše mi se sviđa opaka komedija o seksu i politici „U očekivanju konobara“, jer je glavno lice pijani akademik! Da nisam trijezan volio bih biti Markov pijani akademik jer što on govori pijan, to ja govorim trijezan!

EDUARD GALIĆ – filmski i televizijski redatelj: Uživao sam čitajući „Hrvatsku trilogiju „ i „Medeni mjesec“ svećanu komediju u tri stavka – capriccioso, maliccioso furioso!

Dr. KONJEVIĆ – stomatolog: Marko, prestanite s tenisom i pravom i samo pišite!

JAKOV SEDLAR – filmski i kazališni redatelj: To što Marko piše nije dobro, to je genijalno! Samo mu to ne smijem reći! Režirao bih „Detective story“ opaku komediju o preljubu i tajnim službama!

Dr. MIHELČIĆ – onkolog: Hrvatska trilogija je krvava knjiga, čita se kao roman. Mikulandra Marko sigurno ulazi u ANTOLOGIJU! On je danas najjači dramski pisac komediograf!

KRSTO PAPIĆ – filmski redatelj: Marko, IZVRSNO! Još samo nađi pravog filmskog režisera!

GORAN GRGIĆ – dramski umjetnik: Markove komedije su orginalne i životne! Drugačije od ostalih!

SLAVICA MARAS – glumica, pjevačica i pjesnikinja: Sve znam o Marku i njegovih šest komedija. Bez iznimke izvrsne su! Najviše volim posljednju „DIVORCE“ (RASTAVA), komedija o konkubini i vrhunskom športašu i „AUTOGENI TRENING“, komedija za nesigurne koja je upravo u tisku Edicije off theater! Sve komedije Marka Mikulandre tiskane su u knjige i zaista se čitaju kao romani!

Evo još nekoliko riječi o Ediciji off theater: Namjenjena je prije svega onima neetabliranim dramskim piscima i pjesnicima koji pišu za manja rubna ili nezavisna kazališta s namjerom da im se omogući tiskanje knjiga, zbirki pjesama ili dramskih djela na neformalan i finacijski podnošljiv način! Nešto slično u sistemu velikih nakladničkih kuća bilo bi gotovo nemoguće!

Do sada je u „ EDICIJI“ i u suradnji s manjim tiskarama objavljeno trinaest knjiga komedija Marka Mikulndre ili da budem precizniji „MOJE MALENKOSTI, kao i reprint zbirki pjesama SLAVICE MARAS, „Konstatacija jedne mačke“ „Četiri zida života“, „Tragovi krokodila“ i „ Mom stoljeću“!

Komedije tiskane od 2002. do 2011. su sljedeće: HRVATSKA TRILOGIJA I, HRVATSKA

TRILOGIJA II (u tri knjige), MEDENI MJESEC, AUTOGENI TRENING I PIKADO PLAYER, LES CINQ BAGATELLES – Pet bagatella, DESET KONCEPTUALNIH KOMEDIJA, PET KOMEDIJA SNOVA, BESKUĆNICI – tri komedije, PET KOMEDIJA CESTE, ZAGREBAČKE KOMEDIJE – četiri komedije, POLITIČKO MEĐUNOŽJE – pet komedija, RAZGOVORI PREKO PLOTA – deset komedija, UPOZNAVANJA – sedam komedija!

 

Iz knjige poezije S. Maras „Konstatacija jedne mačke“ evo pjesme koju najviše volim:

EDICIJA OFF THEATER – UREDNICA SLAVICA MARAS

 

SANJALA SAM SAN DA SAM BILA TULIPAN

Sanjala sam san

da sam bila

tulipan

Da sam bila

mala lala.

Žuti cvijet.

Da sam bila

baš budala

i voljela ovaj

svijet.

Htjedoh rasti

Htjedoh cvasti.

Ali ljudi ludi

cvijetu cvjetat nisu

dali.

(Radije su me odrezali)

A na mjestu tulipana

ostala je mala

rana.

Rana je krvarila

a ja nisam marila

što su ljudi ludi

i što mali tulipan

bješe samo kratak

san.

 

EDICIJA OFF THEATER – UREDNICA SLAVICA MARAS

Iz knjige poezije SLAVICE MARAS „TRAGOVI KROKODILA“

 

DOĆI ĆU SUTRA

Doći ću sutra

obećajem.

Otvori sve prozore

i vrata.

Neka nas proljeće raduje

umjesto blistava zlata.

Doći ću sutra

obećajem.

Na rukama donijeti

dugu.

Neka nas proljeće raduje.

Srna skakuće u lugu.

Doći ću sutra

obećajem.

I pregršt donesti

Cvijeća.

Neka nas proljeće raduje

umjesto varljiva sreća

Doći ću sutra

obećajem.

I ništa ne ću

reći.

Neka nas proljeće raduje

umjesto laski i riječi.

 

EDICIJA OFF THEATER – UREDNICA SLAVICA MARAS

Iz knjige poezije SLAVICE MARAS „ČETIRI ZIDA ŽIVOTA“

 

HRVATSKA

 

Šećem Saint Michelom

i tornjeve brojim.

Na ulici sam.

Tik do Seine stojim.

Gledam rijeku kako

mirno teče.

Brojim tornjeve.

Toliko ih ima.

Zvona zvone.

Svježe je i zima.

A onda se sjetim Zagreba,

mog grada.

Što bih dala, o tempora

o mores, o da se rodim sada!

Kako si lijepa

Katedralo moja.

Ljepša od svih tornja

ovdje, velikoga broja.

Vraćam ti sebe i svoje

nadahnuće.

O zemljo HRVATA,

o sunce moje vruće.

 

EDICIJA OFF THEATER – UREDNICA SLAVICA MARAS

Iz knjige poezije SLAVICE MARAS „MOM STOLJEĆU“

 

RIJEČ PJESNIKINJE

 

Moje su pjesme ko more

ko brzice riječne.

One su tečne

i teku posvuda

One su moja ljubav,

domovina, zemaljska gruda.

Kad očutim pjesničku rimu,

dubina svake riječi, moja je

sreća bogata, a grč poete

sve veći i veći.

I tko bi zaustavio tu bujicu

što ne može stati?

Slijedi me sudbino moja,

i daj mi metak u desnicu

da puca.

Nije mi do satire i pjesmica

za djecu.

Žena sam što grije i dušu

čuti.

To je sve što mogu!

Poklonit sebe, svoju slabost

u ruke dragome Bogu!

 

Kolovoz, 2005.

BILJEŠKE O AUTORICI

SLAVICA MARAS objavila je četiri zbirke pjesama:

„KONSATACIJA JEDNE MAČKE“

„TRAGOVI KROKODILA“

„ČETIRI ZIDA ŽIVOTA“

„MOM STOLJEĆU“

 

Rođena je u 20. stoljeću kao Hrvatica u OTOČCU (LIKA) Pohađala je studij glume na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu te diplomirala glumu u klasi prof. Branka Gavelle.

 

Što su rekli pjesnici o zbirkama SLAVICE MARAS:

Zvonimir Mrkonjić 1981.za KONSTATACIJU JEDNE MAČKE

…Erotika Slavice Maras ima gorki egzistencijalni prizvuk opaja gotovo istodobno s otrežnjenjem pa po tome unosi u našu poeziju tonove koji se još nisu čuli!

SLAVICA MARAS piše stihove, voljom pjesnikinje da svoje osjećaje do kraja iskaže te podnese njihov učinak. Jer njezini stihovi ne žele uljepšavati poezijom nego prije njome ogoljeti…

 

Milivoj Slaviček 1984, za TRAGOVE KROKODILA

Nismo li kao u pjesmi „Zaborav“, u ponajboljim danima ekspresionizma? Ove pjesme Slavice Maras, prelaze rubove epohe, lelujaju kroz njih i čini mi se da su trajne. A taj je dojam ono najviše što nam pjesnik može ponuditi…

 

Jure Kaštelan 1987. za ČETIRI ZIDA ŽIVOTA

…Što reći o poeziji Slavice Maras? Već je o njoj dosta rečeno. A još više ona sama u ovoj novoj knjizi „ Četiri zida života“

Druga poezija? Ne to je njen glas. Ne ruga se, to ona plaće. A to je najteže. Taj obračun sa sobom, sve smijući se. Ima duha i duhovitih otkrića. Ne da se varati. Ne kinđuri se. Ne podnosi jeftin nakit. A zar je to malo!

Knjiga zaslužuje da bude objavljena.

 

O novoj zbirci „ MOM STOLJEĆU“ rekla je sama autorica:

„Moje su pjesme ko more, ko brzice riječne. One su tečne i teku posvuda. One su moja ljubav, domovina, zemaljaska gruda“…(iz pjesme „RIJEČI PJESNIKINJE“.)

 

A sad evo, možda najkraće komedije na svijetu iz knjige ZAGREBAČKE KOMEDIJE M. Mikulandre komediografa iz hobija! Ja sam je nazvao haiku komedija:

 

STARE NOVINE

 

LUDI GRGA

Halo, gospon! Ostavili ste novine na podu kraj klupe!

GOSPON

Da i?

LUDI GRGA

Tamo im nije mjesto!

GOSPON

Daj stari ne jebi, kaj ne vidiš da mi se žuri? (i produži žurno dalje)

LUDI GRGA

(Ode do novina podigne ih, stavi ih pod pazuh i nastavi hodati prema Cvjetnom trgu!)

 

Inače ako ste beskućnik i završili ste na klupi u parku, jer ne možete više plaćati rate kredita, nemojte zdvajati! Štoviše, imate puno razloga za radost i veselje!

Netko će ironično reći: Kakva je to radost završiti na klupi javnog poduzeća u parku pokraj kolodvora!?

Pardon, reći će mudriji i deblji! Ništa nije slađe nego znati da vam nad glavom ne lebdi autoritet države!

Ne gone vas zbog poreza, krivog parkiranja, pjevanja, hrkanja, ustaškog podrijetla ili vrijeđanja predsjednika! Nestali su problemi zbog ne plaćanja računa, mobinga, bulinga, pedofilije i sodomije! Mimoilaze vas poskupljenja struje, vode, benzina i sapuna! Ne brine vas poskupljenje povrća, voća, kruha i paštete od Gavrilovića! Nedjelje i godišnji odmori traju vam od Božića do Božića, čak i kad svi drugi rade ko stoka!

Možete besplatno jesti u javnoj kuhinji il’ imati besplatnu pravnu pomoć u sporu oko klupe ili izlaska Sunca!

Možete popravljati zube na račun poreznih obveznika, a ako ste insolventni, a sigurno jeste, alimentaciju će umjesto vas plaćati država, za svu onu djecu koju ste napravili prije nego što ste postali klošar!

A sad ono najvažnije! Boravak na svježem zraku u kojem uživate, privilegija je još jedino ptica i leptira! Čitav grad vam je ko na dlanu! Vidite i primijećujete ono što činovnik POŠTE ne će primijetiti za čitavog svog usranog života! Zahvaljujući vašem iznimnom mjestu u parku, postajete idealna osoba za rad s tajnim službama i sudionik uhićenja ubojica i siledžija s bejzbol palicama.

Eto to bi bile prednosti beskućničkog života! A to što će vam ponekad noge biti hladne il’ će vas mučiti reuma, to ionako spada u bolesti modernog čovjeka bili vi klošar ili vlasnik MICROSOFTA!

Ako bi se pitalo mene kao autora ovih redaka tada bih svim klošarima Lijepe Naše, preporučio da se ujedine i osnuju stranku i tako pomognu SDP-u da konačno osvoji Skupštinu!

Do tada i do prvog klošarskog SABORA, nastavite i dalje glancati klupe na kojima spavate, jer će te iste klupe jednoga dana postati dio naše kulturne baštine i zaštićeni spomenici kulture!

Na kraju mi dopustite, gospodo BESKUĆNICI, da ovaj kratki komentar na situaciju u kojoj se nalazimo završim savjetom: Strogo pazite da više nikada i nikome ne padne na pamet u vaše ime i za vaš račun dizati revolucije! I još nešto! Ovo što ću vam sada reći dobro zapamtite ili zapišite! Bogatstvo ne donosi ni sreću ni smirenu smrt! Najsretniji umiru klošari, jer iza njih ostaje samo klupa!

Na kraju sve hrvatske beskućnike ili koji će to uskoro postati pozdravlja vaš vjerni autor inače vlasnik vile na moru i vikendice na kopnu! I mogu vam reći, nisam baš sretan!

(Predgovor iz knjige BESKUĆNICI objavljen u Ediciji off theater neposredno prije kraha američkog bankarstva! Knjigu mogu beskućnici podići besplatno u Off Theatru Bagatella, a knjigoljupci uz cijenu od 10 kuna s rokom otplate od 30 godina!).

 

Kad smo već kod predgovora, evo i predgovora iz tek objavljene knjige (jedanaeste po redu) „POLITIČKO MEĐUNOŽJE“:

Kaže se, ne cijeni knjigu po koricama! Možda bi trebalo dodati – i po naslovu!

Jer, ako je netko od čitatelja pročitavši naslov ove knjige, pomislio kako jebežljivi političar gura svoj buzdovan među noge napaljene saborske zastupnice, taj il’ je liberal ili seksualni manijak!

Naslov ove knjige, kako ga god shvatili, samo je ilustracija političke zbilje koju proživljavamo, a ne tamo neki jalovi seks ljevičara ili seksualna nastranost desničara! Neki od njih su ionako uvijek ispod ili iznad!

Svaki čitatelj, pa čak i onaj politički nepismen, složit će se da je političkom trenutku daleko primjerenija izreka „političko međunožje“ negoli „politika je kurva“ ili „politika je sposobnost mogućega“ što priznat ćete, zvuči jednako arhaično kao kad biste rekli, „dužan sam ko Grčka“ (sic!)

Zato, da ne bi bilo zabune, u političkom međunožju koje upravo «držite u ruci», najmanje ima seksa i nemorala, ali zato na pretek nemoralnih ponuda, nemoralnih prelazaka iz stranke u stranku, čistki nepočudnih članova partije i pokreta, kao i neizbježnih antifašista koji još uvijek vjeruju da ih s neba gleda duh Staljina i maršala!

 

Kad već spominjem prelaske iz stranke u stranku evo jednog takvog prebjega koji žuri na potpis o svom petom prelasku iz jedne u drugu stranku! Žureći se ulicom susreće VRAGA u liku KICOŠA!

 

TREĆI ČIN

PREBJEG NA POVRATKU U KRČMU

PREBJEG

Vračajući se s ispovijedi već prilično ošamućen i bez ravnoteže, žuri u krčmu staviti svoj povijesni potpis na ugovor o prelasku u najrelevantniju stranku današnjice.

 

KICOŠ

Helloooooo, my friend!! How are you? Nismo se vidjeli već cijelu vječnost!

PREBJEG

Molim? O čemu vi to?

KICOŠ

Daj stari ne jebi, opet prelaziš ulicu na crveno! Preći s jedne strane ulice na drugu, nije isto što i preći iz stranke u stranku! To si već morao znati!

PREBJEG

Tko ste vi i tko vas uopće šljivi!? I otkud vam taj glupi šešir na glavi, crni plašt i štap apostolski! Da vi niste slučajno prebjeg iz cirkusa ili s brazilskog karnevala?

 

KICOŠ

Ma o kakvom to karnevalu i cirkusu briješ, seljačino jedna? Ovo je kostim najvećeg umjetnika svih vremena,

mađioničara, žonglera, klauna i dresera – (okreće se i pleše) KRALJA SVIH KRALJEVA I DOMAĆIH PREBJEGA!

PREBJEG

A da se vi odete malo pregledati, ha? Ne košta puno, a doznali biste od čega bolujete?

KICOŠ

Ja da bolujem? Daj pogledaj sebe? Jedva hodaš, pogled ti luta, a ravnoteža tijela ti se gubi na očigled prolaznika! Pa mi reci tko bi od nas dvojice trebao ići doktorima?

PREBJEG

Možda i niste bolesni ali vam je zato kućni odgoj na nuli!

KICOŠ

Čuj stari, da ne bi dužili i vrijeme gubili, ajmo mi na brzaka s nogu nešto popiti, ha, kaj veliš?

PREBJEG

Vi biste da ja s vama pijem? Pa kaj je vama GOSPODINE? I kakav je to način nasred ulice zaustaviti narodnog zastupnika i budućeg ministra! Da ste me bar tražili autogram možda bih vam ga i dao, ali ovako…

KICOŠ, značajno.

A što misliš o jednoj rundi Shewppesa i kakav mu je okus? Ili bi ti bilo draže popit nešto žešće, ha?

PREBJEG

S ovakvim šarlatanom kakav si ti, ne bih ni u isti tramvaj sjeo, a kamoli za istim stolom pio! Pogledaj se samo kako izgledaš, kao da si pobijedio na eurovizijskom natjecanju ili „večeri šansona“! Jednom riječju, styling ti je u kurcu, stari moj!

KICOŠ

Radije ti pogledaj sebe, govnaru jedan nemoćni! Kaj ne vidiš da teturaš i da jedva stojiš na nogama, iako je pred tobom još cijelo brdo obaveza!

PREBJEG

Moje teturanje nije tvoja briga. Radije se ti negdje zaposli, a ne da primaš socijalnu pomoć od vlade i humanitarnih organizacija!

KICOŠ

Gle, gle ti njega! Kome on daje savjete i drži prodike! A da se malo prisjetimo gdje si se Ti sve vucarao prije nego što si postao narodni zastupnik? I čime si se u slobodno vrijeme bavio? Ja ču ti reći, švreceru jedan hrvatski!…

 

O vragu i vražjim spletkama od sada možete čitati ne samo u GOETHEOVOM FAUSTU, nego i u HRVTSKOM PREBJEGU!

Kad smo već tako duboko zašli u političko međunožje evo i jednog od rijetkih službenih osvrta o istoimenoj knjizi izašlom u HRVATSKOM SLOVU 27. svibnja 2011.godine! Ne trebam posebno isticati da je posebna

čast biti spomenut u tjedniku za kulturu, jer kritika objavljena u dnevnim novinama odmah kraj crne kronike, u ovo naše vrijeme, može zbuniti, da se više ne zna tko je tko?

 

HRVATSKO SLOVO

DRAMSKO PISMO

Stare hrvatske bolesti

 

Marko Mikulandra: Političko međunožje, Škorpion, Zagreb 2010.

 

Knjiga pod naslovom Političko međunožje, sadrži 5 komedija koje na ironičan i satiričan način progovaraju o hrvatskoj političkoj sceni. Kako autor ističe u predgovoru, nije mu bio cilj pisati o seksualnim skandalima političara i političarki, već o starim hrvatskim bolestima – nepotizmu, mitu i korupciji. Te su stvari, nažalost, u današnje vrijeme uzele previše maha, i nezaustavljivo se šire. Ako su političari korumpirani i ne rade dobro, već samo gledaju svoje interese, a ne interese države i naroda koji vode, sve će poći po zlu, a njihova će zemlja propasti. Marko Mikulandra je toga svjestan, stoga svojim dramskim tekstovima nastoji skrenuti pozornost na te probleme. Komedije nose naslove: Čovjek koji je previše znao, Bjegunac, Tajna operacija, Krtica i Prebjeg.

KRISTINA REPAR

 

Druge kritike vam i ne spominjem, ne zato što bi bile negativne ili pozitivne, već zato što ih nije ni bilo!

Ako vam se i dogodi da vas nitko ne primijećuje, ne brinite, još uvijek imate vremena diviti se samome sebi!

 

Mjesec je kolovoz i špica turističke sezone! Ovo pišem u trenutku kad je vani 35 stupnjeva iznad 0, a u Kninu 40! Kolone se protežu i po deset kilometara! Možda će ove retke netko čitati u siječnju 2012, na minus deset! Kako bilo da bilo evo kratkog osvrta iz predgovora knjizi „Pet komedija ceste“, a jednoj od njih je i naslov KOLONA! Kad smo već kod predgovora čujmo i ovaj predgovor! „ Ovoj knjizi zapravo i ne bi trebao predgovor! Sve što se u njoj događa samo je nužno zlo koje će ionako proći – rekli bi optimisti! Iako stajanje u koloni na plus četrdeset stupnjeva iznad nule, bez vode i sanitarnog čvora, nazvati nužnim zlom, može samo budala koja nije čula za ekzodus Židova iz Egipta! Jer preživjeti na afričkoj vrućini s papigom, psom, ženom i petero djece, koji laju, plaću i zapomažu u Fijatu 100 ne samo da nije nužno zlo već je to i podvig stoljeća!

Pitam se, a vjerojatno i vi, kako onda nazvati zlo kad vam punica svako malo sa zadnjeg sjedišta spominje inteligenciju, rodbinu i nepoznavanje prometnih propisa i to samo zato, jer vozite staru krntiju kupljenu sedamdesetih u vrijeme progona proljećara!

Na rastanku, svima onima koji u špici sezone subotom u jutro kreću na put, želim sretan put, jer kad njih ne bi bilo tko bi se preseravao na televiziji i radiju, divio kilometarskim kolonama, pravio intervjue s umornim vozačima postavljajući im uvijek jedno te isto stupidno pitanje:“ od kuda dolazite i kamo idete?“

VOZAČI!! Svakako kupite knjigu PET KOMEDIJA CESTE, jer bez nje i prve pomoći na sljedećem tehničkom pregledu nemate šanse proći!

U jednom sam se trenutku zapitao što s objavljenih trinaest knjiga i šezdeset komedija? Učinilo mi se da od šume ne vidim drveće! Trebala bi mi bar tri života za realizaciju tog golemog opusa! A tek glumcima? Koliko god bili besmrtni ipak ni oni nemaju tri života!! Na kraju su se stvari posložile same od sebe! Treba nešto ostaviti i za buduće generacije, a realizirati samo ono što ti dopuste vrijeme i geni! Pokazalo se da jedna ili dvije režirane komedije pružaju jednako zadovoljstvo kao da sam ih režirao sve!

I tako je počelo! Prva komedija postavljena na scenu bila je „ PREPOZNAVANJE III“ ili posveta Molièreu! Druga «INFORMATIVNI RAZGOVOR». Policajac s manirima čobanina u uniformi, retardirani pomoćnik i teroriskinja koja je predsjedniku stavila bombu pod jaja, lica su dakle druge komedije! U trećoj komediji gladni glumac sanja da je dobio pet milijardi eura na lotu, a kad se probudi, zamoli gledatelje da mu stave koju kunu ili euro u šešir za kruh i salamu a možda mu nešto ostane i za novi listić LOTA!?

Najnovija komedija, trenutno u realizaciji je monokomedija, a nosi naslov AUTOSTOPISTICA u kojoj mlada i pomalo divlja autostopistica stopira IZVANZEMALJCA i to ne bilo kakvog izvanzemaljca, več autohtonog hrvatskog! S obzirom da izvanzemaljci oplođuju žene stanično ili kloniranjem, nešto si pojebu tek povremeno i to čisto iz znatiželje… no bolje da ne odajem tajnu kako izvanzemaljci ševe…bolje je doći i vidjeti, a prije toga rezervirati mjesto u prvom redu!

Inače 60 komedija mogu biti korisne i na drugi način osim što neke od njih razveseljavaju ucviljeno gledalište! Recimo ako patite od nesanice ili teško zaspete?! Ja u tom slučaju brojim svoje komedije i kad dođem do tridesete ili trideset i pete, kako kada, zaspem ko klada!

Na tu temu ima i jedan dobar vic koji bih vam rado ispričao! Suljo se tuži Muji da broji do tri i da jedva zaspe!

Na to će Mujo Sulji: Ja brojim i do stotinu i tri pa ne mogu zaspati! Na to će opet Suljo Muji: Dobro, nekad brojim i do pola četiri!

U nabrajanju raznovrsnih programa Off Theatra Bagatella treba svakako spomenuti i najnoviji projekt koji je tek zaživio prije godinu dana prvo pod imenom „FILMSKI FESTIVAL JAMAIS VU“ (Nikad viđeno) na kojem su se prikazivali filmovi za državotvornu publiku, tj. takvi filmovi koji su dizali tlak ljevičarima! Počeli smo prikazivati filmove ni „vrit ni mimo“ nešto slično MOTOVUNU samo u obratnom smislu! Međutim, ideja festivala JAMAIS VU uskoro je dobila svoju inačicu u tzv. projektu „MOVIE THEATRE“, naravno u okviru Off Theatra Bagatella i njegovih prostora!

U najnovijem ciklusu „REHABILITACIJE“ MOVIE THEATREA prikazuju se filmovi: ignoriranih, zaboravljenih, nepočudnih, neslomljivih, nepodmičenih i svih onih koji stvaraju djela visoke umjetničke vrijednosti, šutke i čiste savjesti, izvan političkih, rodbinskih i korumpiranih elita koje drmaju hrvatskom kinematografijom, a o filmu nemaju poima!

Na taj način MOVIE THEATRE Off Theatra Bagatella postaje mjesto umjetničke istine, rehabilitacije iznimno nadarenih autora i mjesto suočavanja s vrijednim filmskim ostvarenjima – ODBAČENIH!

Kao najveći hit MOVIE THEATREA trenutno je dokumentarac o ORSONU WELLESU geniju filmske umjetnosti i autoru najboljeg filma svih vremen GRAĐANINU KANEU! Taj se dokumentarac, autora Jakova Sedlara, mora vidjeti jer je to remek-djelo filmske dokumentaristike!

Nakon ORSONA WELLESA sljedi dugometražni film Željka Senečića „PUŠIONA“! Djelo iznimne vizualne fakture, urbane tematike i vječne borbe ljubavi i novca! Na žalost, netko vjeruje u lovu a netko u ljubav!

U programu MOVIE THEATREA bit će prikazan i ciklus sedam dokumentaraca J. Sedlara „Moj Izrael“ koji nam pokazuje Izrael u sasvim drugom svijetlu nego što smo ga poznavali ili ne poznavali! A dio programa iz Bagatelline produkcije, čine video zapisi, piloti za neke buduće serije i niz kratkih priča pod nazivom „Majstori i šegerti“ uz sudjelovanje profesora glumačke škole i njihovih učenika!

Dobro je znati kad otvorite stranicu Off Theatra Bagatella da svi polaznici poduke iz kazališne i filmske glume imaju mogućnost, uz članarinu na dvije godine, preko CASTING AGENTA, odlaziti na audicije i probna snimanja. Casting agent također pregovara o vrsti uloga, načinu plaćanja i danima snimanja. Sve informacije o proceduri i članstvu u casting klubu možete dobiti na telefon Bagatelle 61 70 423 ili izravno u Off Theatru Bagatella Bednjanska 13, ZAGREB, tramvajska stanica Botanički vrt!

 

A sada kad ste već ljubitelj OTB-a, evo jedne kratke komedijice iz knjige Zagrebačke komedije, za sve one koji obožavaju pse, mačke ili krokodile! LUDOG GRGU ste već upoznali evo ga u novoj akciji odgajanja građana:

 

Edicija off theater“- urednica Slavica Maras

 

DAMA, PSIĆ I KRIZANTEMA

DAMA, držeći jedva vidljiovog psića u naručju, ogledava se i požuruje korak, tepajući svojoj FIFICI: gle ti popišanke! Moja mala Fifica popiškila se po krizantemama. Kako slatko, kako šarmantno, vražićak jedan mali!

LUDI GRGA, poput vjetra stvori se pred damom.

Oprostite gospođo, ali vaš je pas malo prije na neobičan način zalijevao cvijeće!

DAMA

Pardon!! Ovo nije pas (tepajući) ovo je moja mala Fifica!

LUDI GRGA

Bio pas ili Fifica trebali ste je naučiti gdje se vrši nuždica!

DAMA, strogo.

Tko ste vi da brinete gdje će se moja Fifica popiškiti? Po cvijeću ili po vratima oktogona? (gladeći je)To je dužnost Ministarstva za zaštitu okoliša. Osim ako vi niste ministrica pa sad pazite tko piša protiv, a tko uz vjetar?

LUDI GRGA

Ako bih vam smio protusloviti … ministrica je ta koja brine o bespravnoj izgradnji, a o pišanju vašeg psića brinem JA!

DAMA

Vi ne samo da vrijeđate, već se i važni pravite!

LUDI GRGA

Imali ste sreću da je cvjećarica, u trenutku kad je vaša Fifica pišala po krizantemama, najvjerojatnije praznila svoj mjehur u WC-u obližnjeg kafića!

DAMA

Molim vas da pazite kako se izražavate! Moja Fifica ne piša, moja Fifica PIŠKI!!!

LUDI GRGA

A da ipak malo pripazite gdje će se vaša Fifica popiškiti!?

DAMA

Ovo je čisti bezobrazluk! Više se čovjek ne može u miru ni popiškiti!

 

LUDI GRGA

O kakvom to čovjeku pričate Madame?

DAMA, ljutito.

O svojoj Fifici, NARAVNO! Monsieur!

LUDI GRGA

A da vas je slučajno vidio komunalni redar, ha?

DAMA

Koga mene? Pa nisam ja piškila za Boga miloga?

LUDI GRGA

Mislio sam na vašu PICICU!

DAMA

Prostak jedan, još ste i bezobrazni! PICICA ste vi, a moja se malena zove FIFICA!

LUDI GRGA

Na nju sam i mislio na vašu malenu!

DAMA

Molim na koga ste to mislili?

LUDI GRGA, nesigurno.

Naaaa vašu malenu… Fificu!¨

DAMA

Izgleda da vi osim kaj zaustavljate mirne prolaznike i slabo čujete!?

LUDI GRGA

To je od susjednog bagera iz dvorišta kina Zagreb!

DAMA

A da odete otorinolaringologu na pregled?

LUDI GRGA

Ako bih smio primijetiti, vi stalno skrećete s teme! Čas me optužujete za vašu picicu, čas za Fificu, čas za moj sluh, umjesto da se ispričate gospođi cvjećarici za popišanu krizantemu koja će možda već danas krasiti nečiji grob!…

(Nastavak ove pseće sage možete pročitati u nedavno objavljenoj knjizi „Zagrebačke komedije“ koju možete kupiti u „teatru knjižari“ Off Theatra Bagatella po bagatelnoj cijeni svakog dana od 16 – 18 sati osim nedjelje!).

 

Kad već živimo u virtualnom svijetu i kad je stvar prestiža imati Web side, zadnji model iPhonea, i iPada, razgovarati preko Facebooka s nekim kretenom u Australiji kojega nikad u životu ne ćemo sresti, imati e-mail adresu i preseravat se na blogu, evo ipak jednog čovjeka, koji za sve to nije čuo, pa se pitamo u čudu koji je to glupan? Nije glupan nego je samo ostao ČOVJEK, ili možda još jedini živući PRAČOVJEK!

 

EDICIJA OFF THEATER – urednica SLAVICA MARAS

 

SMS PORUKA

 

PROLAZNIK

Oprostite, tražim cvjećarnicu, ima li tu koja u blizini?

ZVONIMR, metući dvorište, malo sarkastično.

Bila je jedna ali je odavno „uvenula“!

PROLAZNIK

Kako to mislite uvenula?

ZVONIMIR

Kako? Lijepo! Propala je! Da je još tu vi biste bili prvi kupac nakon mjesec dana!

PROLAZNIK

A gdje vi kupujete cvijeće ako ga želite nekome poslati?

ZVONIMIR

Cvijeće? Kakvo cvijeće? I tko još šalje cvijeće?

PROLAZNIK

Paaaaa, mislio sam na ruže, ljiljane, tulipane…

ZVONIMIR

A zašto slati cvijeće u eri SMS poruka?

PROLAZNIK

Cvijećem bih čestitao jednoj mladoj susjedi rođenje petorki!

ZVONIMIR

Radije vi njoj pošaljite SMS poruku! Brže stigne, a što je najvažnije ne vene i ne treba ju zalijevati!

PROLAZNIK

Što vam je to SMS poruka?

ZVONIMIR, jako začuđeno.

Ne znate što je SMS poruka??

PROLAZNIK

Prvi put čujem! Je l’ to neka kratica za tajne službe?

ZVONIMIR

Gdje vi to živite? Mislim jeste li rodom iz Zagreba ili iz Zimbabvea?

PROLAZNIK

Zar vam izgledam ko Zimbabjebavac (muči se s izgovorom), Zimbazijevac, Zimbavibac…(odustaje)

ZVONIMIR

Dobro, nije važno, recimo da živite u…?

PROLAZNIK

Živim u Zagrebu još od osobođenja!

ZVONIMIR

Kojeg oslobođenja, prvog ili drugog?

PROLAZNIK

Kako to mislite „prvog“ ili „drugog“?

ZVONIMIR

Pa bila su dva, četrdeset i pete i devedeset i prve! Znate da sad imamo svoju državu!

PROLAZNIK

Ja se sjećam samo prvog oslobođenja; onog iz četrdeset i prve do četrdeset i pete, kad smo također imali svoju državu, i to kakvu državu!

ZVONIMIR

Pazite da vas netko ne čuje!

PROLAZNIK

Šta nas netko prisluškuje?

ZVONIMIR

Ne, ne! Za Boga miloga! Prošla su ta vremena, bar se nadamo? Vidite, tog vašeg oslobođenja od četrdeset i prve uopće se nisam sjetio, a stvarno smo imali „i te kakvu državu“ kako biste vi to rekli!

PROLAZNIK

Koliko se sjećam tada se nije mogla poslati ona poruka kako ste rekli da se zove? Inače bih sigurno znao za nju!

Možete li mi vi pomoći umjesto cvijeća poslati SMS poruku?

ZVONIMIR

Mogu, samo što vam u tom slučaju treba mobitel!

PROLAZNIK

Kako ste rekli mo, mo…

ZVONIMIR

MOBITEL! To vam je mali telefonček koji vam stane u lajbekov džep!

PROLAZNIK

Vi puno toga znate, mora da ste študirali?!

ZVONIMIR

Jesam! Kroatistiku i Indologiju!

 

PROLAZNIK

Zanimljivo!

ZVONIMIR

A vi, jeste li vi študirali?

PROLAZNIK

Jesam! Crkvenu glazbu i književnost u Rimu…

 

Nastavak priče možete pročitati u najnovijoj knjizi autora M. Mikulandre „ RAZGOVORI PREKO PLOTA“

 

 

Na samom kraju volio bih kad bi se ova web stranica čitala kao dobra knjiga prije spavanja, o uspjesima i borbi jednog rubnog kazališta za opstanak! O Gradskom uredu za kulturu, koji je trebao financirati naše programe a nije! O krađama naših ideja od strane onih koji su imali sredstva i moć pokušavajući bar krađom glumiti rubno kazalište!! Nisu znali da je to nemoguće! Nisu znali da se do rubnog kazališta dolazi kroz blato a ne mramornim stepenicama! Jer i dolazak kroz blato je dio doživljaja off teatra, gotovo bi se reklo i dio doživljaja predstave! A mramorne stepenice mogu biti i te kako skliske, kako one u kazalištu tako i one u Saboru! Zato svaka čast onima koji su nas kroz 33 godine postojanja otkrivali kao nepoznatu zemlju i zajedno s nama u tim otkrićima uživali! Jer ovakvi teatri se otkrivaju, a ne reklamiraju kao pašteta ili krema za depilaciju!

Možda je to i jedan od razloga što svih tih godina nismo dosegli slavu «Jazavca»! S druge pak strane, onaj tko preko noći postane slavan mora se ozbiljno zapitati u čemu griješi! I još nešto! Budući da smo razmišljali i reagirali na osebujan i svojeglav način u stvaranju repertoara i biranju tekstova, nastojali smo uvijek ne podilaziti ukusu publike, što se pokazalo kao dobra kazališna politika!! Zahvaljujući takvom stavu uspjeli smo ostati na rubu i onakvi kakvi smo bili kad smo počinjali! Uvijek sa spoznajom da je najveći neprijatelj umjetnosti DOBAR UKUS!

Šezdesetih godina prošlog stoljeća u Parizu je već bilo pedesetak tzv. „ cafe teatara“ koji su, moglo bi se reći, oteli publiku institucionalnim kazalištima! Publika je hrlila u ta kazališta bez sanitarnog čvora i komfora ali su zato s puno umjetničke iskrenosti i truda privlačili posjetitelje kao da glume članovima obitelji ili dobrim prijateljima!

Velika kazališta su bila na sto muka jer su rapidno gubili publiku dok se jedan kreten nije sjetio da u zgradi velikog kazališta negdje u podrumu podvali publici cafe teatar! Naravno bilo je to koliko glupo, toliko i smiješno tako da je cijela ideja doživjela krah već na samom početku!

Ne biste vjerovali, nešto slično pokušao je i jedan naš poznati redatelj Tomislav Durbešić u Zagrebu, iako je umro u Parizu, namjeravajući od tavana HNK-a – napraviti RUBNI TEATAR!

To je bilo glupo kao što bi bilo glupo, da parafraziram književnika Marijana Matkovića o HNK-u kao našoj katedrali i Bagatelli kao našoj kapelici, da Bozanić naredi da se usred Katedrale sagradi kapelica, jer je kao izgubio vjernike (možda zbog Dajle?), pa će sad vjernici nagrnuti u kapelicu jer se u kapelici osjećaju veći katolici i iskrenije mole!

 

Upravo držim u ruci dva kataloga XIV. I XV. DANI HRVATSKOG PUČKOG KAZALIŠTA 2008., i 2009., u Hercegovcu kraj Bjelovara! Kog drugog se sjetiti nego velikog Eugène Ionesca! Naravno, ne da uspoređujem svoju s njegovom genijalnošću, već da samo podsjetim na činjenicu koja je manje – više poznata! Drago mi je da sam poput EUGENE Ionesca sa strašću prihvačen među amaterima, ako je to uopće prava riječ za one koji jednakim žarom i darom, možda čak i većim od profesionalaca, prilaze kazališnom stavaralaštvu!

Taj skromni ali veliki pisac i dramatičar jedan je od najobljubljenijih autora među kazališnim AMATERIMA svijeta, pa tako i među Hrvatima! Čini se da nema amaterskog kazališta, glumačke družine ili dramske sekcije u nekoj provincijskoj školi koja nije posegnula za njegovom Lekcijom ili Ćelavom pjevačicom!

I tako se i ja nađoh sa svojih pet komedija, „Autogeni trening“, “Hommage à Molière, „Secondhand shop“, «Fangus ili veliki nokat» i „Informativni razgovor“ na Danima hrvatskog pučkog teatra čiju su vrijednost prepoznali kako Hrvati u domovini tako i oni u dijaspori!

Naravno, te iste komedije na natječaju za dotaciju Gradskog ureda za kulturu grada Zagreba bile su glatko odbijene jer kao ne odgovaraju kulturnim potrebama grada! Pametna je ona izreka: Nitko nije prorok u vlastitom, ovaj put, GRADU!

Na kraju mog pledoajea ili bolje reći mog razgovora sa samim sobom, htio bih svim ljubiteljima Bagatelline web stranice poručiti da upravo spremamo novu predstavu koja bi uskoro trebala doživjeti premijeru što će obogatiti repertoar Bagatelle, jer će publika u istoj večeri moći gledati dvije predstave što je svakako novum u repertoarnoj politici suvremenih kazališta, a i šire, možda sve do Pariza! Bit će to predstave AUTOSTOPISTICA I SAN GLADNOG GLUMCA, koji je imao premijeru u mjesecu lipnju 2010.

Autostopistica je napisana prije četiri godine da bismo sad bili svjedoci događajima koji su zgrozili svijet.

Izgleda da pisci daleko bolje predskazuju budućnost negoli vračare u kugli ili socu?!

Drago mi je da smo se družili te da će to naše druženje potaknuti i vas, vašu rodbinu, djecu, unuke, prijatelje i neprijatelje, susjede i vjerovnike da se kao slučajno nađete zajedno na predstavi u Bagatelli i „the day after tomorrow“, pohvalite se znancima, ako nikako drugačije onda virtualno, kako ste otkrili kazalište kakvo ne postoji na planetu!

 

Da ne bismo stalno tupili o kulturi, evo malo i športa, naravno na Bagatellin način! Uostalom i Bagatella je nastala od športa ili točnije od teniskog reketa, kako reče jedan novinar. Pa je i razumljivo da smo i mi pokušavali djelovati terapeutski odvraćajući mlade od droge i zadimljenih kafića! Naime, na repertoaru Bagatelle svojevremeno su se organizirale popularne tzv. SPORTSKE SRIJEDE! A komentar jedne takve «srijede», novinarke Gordane Farkaš, slučajno smo izvukli iz arhive i u cijelosti vam ga prenosimo. Bila je to davna 81. godina sa sudionicima koji su bili, a i ostali, legende hrvatskog športa, filma i estrade!

Evo tog članka:

PIJEVAC U IGRALIŠTU!

U srijedu 18. studenoga Cafe Theatar Bagatella priredio je tolk – show pod imenom «Sportska srijeda u Bagatelli»! Uslijed svih sportskih srijeda koje možemo skoro svaki tjedan gledati na televiziji, Marko Mikulandra i Slavica Maras pripremili su samo imenom istu emisiju, sa sadržajem koji do kraja razbija učmalu i monotonu atmosferu koja vlada srijedom uvečer na malim ekranima!

Interesantno je primijetiti kako ovo dvoje glumaca ima «šlifa» pronaći prave ljude, a na taj način i publiku koja se zahvaljujući animir-sposobnostima Slavice Maras za tili čas nađe na stageu! Da stvar bude još čudnija, publika se na stageu ne osjeća nimalo zbunjeno (zamislite da se nađete na bini dvorane HNK, od straha i treme ne mogu to ni predočiti, uf). Pozvani gosti sačinjavali su najušlagiraniju galeriju likova dovoljno brbljavih da, iako malobrojnu, publiku nasmiju do suza.

Anton Tonči Nalis, jedan od metuzalema našeg filma, vrvio je cijelu večer pričajući svoje anegdote koje su više nego povoljne za humorističku emisiju. Osim što smo mogli čuti priču o ćevapčićima i janjećim glavama, upoznali smo se i s vrlinama Veljka Bulajića i Vatroslava Mimice, Mladen Delić gledajući jednim okom utakmicu Francuska – Nizozemska ubacivao se svojim uobičajenim sportsko – komentatorskim biserima…

Tako da smo u najžučnijem monologu Nalisa o dijeti začuli: «Recimo po međunarodnim propisima FIFE-e ovaj pijevac ne bi smio biti na igralištu»! Saznali smo da je Mladen Delić u svojim mlađim danima glumio kraljevića u bajci o Snjeguljici i potpisivao neplaćene hotelske račune misleći da daje autograme. Mister lapsus pokazao se u punom sjaju, nije mu nedostajalo šarma, pred kraj je i zapjevao, naravno u krivom tonalitetu, ipak dovoljno da svi prisutni počnu se kuglati od smijeha. Ovi komični razgovori bili su popraćeni Kalamberovim sviranjem klavira. On je najviše šutio tako da su se curice u drugom redu umalo razočarale jer su inzistirale da čuju sve Vladine Ane, Tanje, Lili i Manuele.

U publici se našla i Zdenka Kovačićek koja je zajedno sa Slavicom Maras otpjevala svoju «Frku» i natjerala nas u jezivu želju za jednim dobrim jamsessionom koje ona maherski izvodi. Sve u svemu za sto dinara zabave, smijeha koliko ti srce želi, oni koji su za tu lovu željeli pjevati mogli su, koji su bili željni razgovarati o nogometu – Delić je bio spreman. Ovaj off – teatar predstavlja pravo osvježenje u masi naših institucionalnih kazališnih kuća koje su paravanom kazališnog zvjezdaštva potpuno odijeljena od publike. U Bagatelli će vam Slavica Maras donijeti čaj s rumom, zajedno s Delićem i Nalisom možete piti crno vino, samo pazite da vas ne «Uhvati» kao spomenutu dvojicu… no ipak možete sve reći što vas tišti jer je to teatar kako glumca tako i publike.

 

NOVO U BAGATELLI!

TEATAR KNJIŽARA

 

Za sve one koje zanima kazališna literatura, poezija i komedije Marka Mikulandre, svakog dana od 16-18 sati u prostoru TEATRA KNJIŽARE Off Theatra Bagatella, mogu razgledavati, listati, čitati ili kupiti izložene knjige. A oni ambiciozniji čak i provjeriti svoje glumačko znanje na pozornici…! Potisnuti glumom svoje strahove i depresije, a jednog dana možda postati i «PIARI» u nekoj firmi u stečaju?!

Oni pak koji rado čitaju na WC-u, a takvih je po statistikama 75%, mogu, dok im traje velika ili mala nužda, pročitati kratku priču o «PRDONJI», a dame u ženskom toaletu kratku priču o «DAMI, PSIĆU I KRIZANTEMI», ili «GOSPOĐICA ELVIRA TRAŽI KAVALIRA»! Uostalom, koliko je važna zahodska školjka u našim životima, najbolje nam svjedoči japanski arhitekt koji je projektirao i sagradio kuću u obliku zahodske školjke! Kao što vidite posjetivši BAGATELLINU «teatar knjižaru» ne će vam nedostajati zabave, provjere vlastitog glumačkog dara i stati na pozornicu na kojoj je PERO KVRGIĆ stajao 25 godina!

Što je najvažnije, ulaz je besplatan, osim ako ne odlučite po bagatelnoj cijeni kupiti neku od knjiga i do kraja je pročitati u vlastitom sanitarnom čvoru, ili u fotelji iz koje gledate sapunice ili stupidne reklame o «OŽUJSKOM»?!

 

Na samom kraju sve vas lijepo pozdravljam i živo se nadam da ćete imati dovoljno strpljenja sve to pročitati!

Imajte na umu da ovo nije Web kao drugi webovi, već da je to Web teatra Bagatella koji želi i ovim putom razbiti monotoniju virtualne komunikacije, jer kako reče jedan znanstvenik: « BUDUĆNOST JE U MIRNOJ, NEVIDLJIVOJ TEHNOLOGIJI (JA BIH REKAO I ZABAVNOJ) KOJA PUŠTA LJUDE DA ŽIVE SVOJ ŽIVOT I RIJEŠAVAJU SVOJE PROBLEME U STVARNOME SVIJETU»!

Kao autor ovog teksta, duboko vjerujem da će i ovo moje «virtualno trabunjanje» moći jednako tako uspješno zabaviti internetsku publiku kao što duhovita komedija u Bagatelli zabavlja kazališnu publiku! Možda je upravo to dobitna kombinacija?! Nakon pročitane web stranice Off Theatra Bagatella uputiti se na predstavu u KAZALIŠTE BAGATELLA i pogledati komediju s glumcima od krvi i mesa!

OFF THEATER BAGATELLA JE KONCEPCIJSKI AUTORSKO KAZALIŠTE KOJE NA SVOM REPERTOARU IMA ISKLJUČIVO DJELA PISCA, REDATELJA I VLASNIKA OFF THEATRA BAGATELLA MARKA MIKULANDRE.

OFF THEATER BAGATELLA JE JEDINO KAZALIŠTE KOJE JE SAGRAĐENO NAKON HRVATSKOG NARODNOG KAZALIŠTA! 1978 GODINE, U NEDOSTATKU KINA, MJESNE ZAJEDNICE ILI DRUŠTVENOG DOMA ZA KULTURU SOCIJALIZMA!

STIPE ŠUVAR MINISTAR KULTURE U KOMUNIZMU KAD JE TO ČUO JAVNO JE IZJAVIO: “Taj koji gradi kazalište, taj ili je lud, ili je Rokefeller”!